Jednom davno, u vrijeme poganskih kraljeva Utrina, kada je prvi kralj, Edvard vladao, trebalo se dokazati prije nego bi se moglo postati junak. Takav test trebali su proći Sven, prijestolonasljednik, Kuffner, tada poznat kao žestok ratnik, te Mislav, talentirani mag. I odlučili su se za zadatak da će ukrasti sanjke Djedu Mrazu, zajedno s poklonima. Te krenuše.
Na badnjie jutro krenusmo, toplo obučeni, naoružani, svako sa svojim oružjem izbora, Kuffner s maljem, Mislav s arsenalom magija, te ja s longswordom. Trebam vas upozoriti, da tad Utrine nisu bile u nimalo dobrim odnosima sa Zapruđem, a ni Središćem, a kako je brod na Savi bio ključan za naš prijevoz, složili smo se da ne idemo okolo, već kroz Zapruđe, kojime je vladao Rasparač, vrlo moćan kralj, koji je praktički aneksirao Središće zahvaljujući tada najmoćnijim magom, Čumandri, koji je bio u stanju prizvati pande s mlijekom u očima, zaštitnike kozmosa, one koji su Vesnu porazili, te je rasuli po svijetu (no o tome kasnije). Rasparaču su pomagali ratnici iz Utrina također, no bili su također privrženi kralju Edvardu, nismo bili sigurnu što da očekujemo.
Kroz tračnice smo prošli hitro, kao mladi rakuni. Kada smo se našli u kraljevstvu Zapruđa, osjetismo hladan vjetar, znali smo da ovdje nismo dobrodošli. No nismo se mogli vratiti. Kako je bilo rano jutro, iskoristismo neispavanost i umor zapruđanskih vojnika da se provučemo, skroz do centra. No, znali samo, naša sreća nije mogla dugo trajati. Kada smo došli do zapruđanskog spomenika čuli smo glas iznad nas.
''Pa dobrodošli na čistinu, Rasparaču u blizinu.''
Pogledasmo gore, i ugledali smo famoznog Rasparača na vrhu spomenika. U ruci mu bijaše mač od najfinijeg čelika. I znali smo zašto ga zovu Rasparač. No, danas je bio dan kada ćemo dokazati da Utrinjski vojnici nisu ginuli uzalud. Pogledali smo se, i znali smo, nema nazad.
''Hrabri ste vi klinci, no glupi. Jako. Trebali ste ići uokolo.'' kaže on.
''Trebao si ti ići na lekcije pjevanje.'' kažem mu ja.
''Vrijeme je da riješimo ovo sve sada.'' kaže Kuff.
''Sam si, protiv nas.'' zaprijeti Mislav.
''Sam? O ne, moji vojnici su tu! Kralja, Boršćak, Tićo, Šparka, pokažite ovim balavcima njihovo mjesto.''
Nitko se ne pojavi, bili su jednako privrženi kralju Edvardu kao i Rasparaču. Sa smiješkom na licu krenusmo u bitku. Nakon dva sata mlataranja, bacanja vatrenih kugli, psovki i pauzi za pljuge i pišanje, stvari su izgledale izjednačeno. Bio je prokleto dobar.
''Vrijeme je da ovo učinimo zabavnijim. Čumi, sredi ove početnike. Moram na probu.''
Otišao je, no nama se svejedno sledila krv u žilama. Igor Čumandra je stajao iza nas. Mag za kojeg su govorili da je reinkarnacija Berislava, onog tko je mogao prizvati bezimeno zlo koje ima samo prezime-Zahoviča.
''Šit...''
Post je objavljen 06.01.2007. u 01:42 sati.