Marketing
L like Leaving
Odlazim. Selim se na neko drugo mjesto, ovdje je nastala «guzva».
Sa svim ostalim… Od Drage Darije dobila sam na poklon jednu divnu knjigu, cudesnu. Stekla novog prijatelja, autora iste. Onaj koji svijetli. Onaj koji se budi prije izlaska sunca i trci po brdima, udisuci kisik i upijajuci svjetlost koju reflektiraju jezera od sunca koje se penje, polako. Onaj koji gleda ravno u sunce i ne biva opecen. Fascinantna je cistoca njegove duse, njegovog srca… iako nista od toga mozda i nije istina. On zapravo i nije moj prijatelj. On je samo onaj sto mi daje nadu i svjestan toga, jos je radosniji. Moje ime u njemu je pobudilo sumnju, mislio je da se salim. Nije prvi put da se tako nesto desilo. Ljudi ponekad ne shvacaju ozbiljno moje ime. To je bas smijesno.
On kaze da robovi smo materijalnog.
Proslu noc izisla sam u setnju. Ogrnula kaput, nabila kapu i hodala. Na kraju ulice pridruzio mi se crni pas. Ne znam kako se zove, ali znam da je kuja. Ima pola repa. Dala sam joj ime. Hodale smo, skroz do mjesta gdje pocinje suma. Bilo je blato, a ja sam imala balerinke, pa sam se okrenula, a Ona je krenula za mnom. Lazem, zapravo me bilo strah ici dalje jer tamo je, osim sume, pocinjao i mrak, a ne volim sama u mrak… Da barem nisam gledala toliko horror filmova. Zivot bi mi bio potpuno drugaciji. Bilo bi manje tih priglupih strahova. Padaline su bile potpuno sitne, ali previse mokre da bi bile snijeg. Njemu ni traga. Hodale smo tako, na drugu stranu, a ono nigdje nikoga. Cijelu setnju nisam srela nikoga, bas nikoga.
Nju sam izgubila negdje putem natrag, a kad sam usla u kucu, srela sam mamu. Kao nova.
Idem i veceras. Ali, ovaj put, mozda produzim putem sume. Mozda se bacim..
A: Imas pravo. Kako bi uopce neciji zivot izgledao kad bi stalno razmisljao racionalno?
M: Upravo ovako kako tvoj izgleda sada…
Dakle, odlazim.
Mozda svratim s vremena na vrijeme. Bar zbog onih par koji svracaju… Koji me vole.
Post je objavljen 05.01.2007. u 21:17 sati.