Bila sam sigurna da neću ništa piskarati, cure mi oči, nos začepljen do iznemoglosti, kišem k'o slon, tako nešto još nisam u životu doživjela...A već za Novu mi se dogodilo nešto što me prestravilo...bili smo u Omišlju na otvorenom, zaplesalo se, ali možda pet minuta, onako, u kolu, jer bez kola ne ide, i onda me odjednom uhvatila slabost, ostala ja bez zraka, k'o da sam obarala rekord na sto metara...jedva sam sebi došla...
I tako, počela obraćati pažnju na disanje, istina, Zagušljivi se pojavio i činjenica je da dok njega nema u prostoriji to sa disanjem ide kako treba, no, čim se on pojavi, sve postaje drugačije...doslovce mi fali zraka...onda sam se krenula testirati po stepenicama, imam dojam da mi penjanje na treći kat jako teško ide, ali odjednom, prije nisam za tim išla...moja hipohondrija ili nešto ozbiljnije? Za Božić je umro čovjek, desetak godina stariji od mene, od karecinoma pluća...prije mjesec dana jednom njegovom vršnjaku, isto znancu, dijagnosticiran je isti...Vrlo moguće da me to prestravljuje više nego što sam svjesna toga....
Usput, uza sve to već danima boluckaju sinusi, onako u kutovima oka...očito se kuhalo sve ovo što je na kraju isplivalo...bila sam i kod doktorice, dala žena uputnice za pulmologa (e, to me čini sretnom, nadasve!), za krvopiju...Nisam ništa od toga obavila, trebala bi me hitna vozit okolo kako se osjećam u okomitom stavu...Pada mi na pamet moje konzumiranje cigareta tolike godine, desetljeća pače, fizička posvemašnja neaktivnost, osim ljeti kada se stvarno i radi i pliva i hoda...pa kontrola prije dvije godine na Medicini rada, tjerali me da pušem u onu tubu, spiriometrija, jel'?...pa je teta rekla da ja to mogu i bolje, ako prestanem pušiti...no, danas ću, sutra ću...da nije vrag po svoje došao?
Već nekoliko noći se budim u znoju, onom neugodnom, kao kad imaš temperaturu...
Doznajem danas da ima nekakve viroze, slične gripi po simptomima, ali bez temperature...evala, svaka čast i tome, ja sam zbilja rođena za strpljivo podnošenje ovakvih stanja.
I nakon svega toga, na brzinu zamišljenih najcrnjih scenarija, kopanja po netu, doduše ne pretjerano, po simptomima, nekako mi je svejedno. Imam onaj osjećaj unutra. Tako da mi je baš svejedno.
Osim što me sila teža vuče u horizontalu. Osim što mi je njonja živa krasta i ne sliči na sebe. Osim što imam "onaj krasan izraz u okicama" kako kaže moja brucošica. Osim što se osjećam k'o da me tramvaj, vlak i traktor samljeo. Ništa pod milim Bogom nema mirisa ni okusa. Ama ništa. I još me natjeralo jučer ručak kuhat, jer, za Boga dragoga, pa tko je vidio da teta leži dok je ekipa gladna? No, toj teti se ne vjeruje dok se ne skljoka valjda jednog dana, a kako stvari stoje i onda će morat unaprijed skuhat oprat i ispeglat, da im mater njihovu, naročito ovom matorom smradu...
I ne pušim već otprije Nove. Nevezano sa bilo čime. Čak nisam ni razmišljala o tome kako od sutra više neću. Nekako došlo samo od sebe. I taman onda počelo ovo sranje sa disanjem-nedisanjem...Ma, kod mene sve naopako...
I što ti je ovisnost. Prva misao sa kojom se budim ujutro, zadnja s kojom liježem, je jebena cigareta. Preko dana još kako tako. Onda ovo tele zasjedne na balkon pa kreše jednu na drugu po četiri-pet komada bez pauze, u nastavcima....A ja se jednostavno bojim kupiti cigarete, baš se bojim, pa kad prođe dan a da ne popustim onom nekom trećem u sebi, onda sam ponosna, a s druge strane, stalno je tu...Doduše, njegove zalihe su neiscrpne, po ormarima vrište šteke crvenog marlbora, ali mi želja za cigaretom ne da da otvorim kutiju. Nisam ništa pogriješila, tako je.
I mišići me bole. I glava. I mozak od ove spodobe. Morat ću zapisivati bisere...najnoviji: povela se priča o maku, o marihuani, o štetnosti halucinogenih tvari...o tome kako , npr. mak sam po sebi nije štetan, ali kad se koncentriraju tvari, kad su velike količine u pitanju, onda je to druga priča...eto ti njega, sav važan izjavljuje, a pričam sa djecom, naravno: "tako ti je i sa grožđem, ako ga previše jedeš, napiješ se"...rek'o i ost'o živ...i nije sajebancija, to je bila sasvim ozbiljna konstatacija, pače uvjeravanje, a potom teška uvrijeđenost, kad smo mu dali do znanja da jednostavno - sere!!
No, dobro. Imamo Internet.Djeca su pametna. Ponekad već i pametnija. Svakim danom sve više.
Majko kako slinim, ne znam odakle više ove sluzi izviru...
Nego, župnik mi se nešto uzjogunio. U ovom našem naselju, koje broji par stotina domaćinstava u zimskim mjesecima, a dobar dio toga nije katolički, sistem je , kad je vrijeme blagoslova kuća, da župnik najprije dostavi u sandučiće obavijesti o danu i satu posjete..i na svakoj obavjesti piše ime i adresa...I tako to funkcionira već godinama...spremiš sto kuna, on dođe, izvergla što ima, uzme lovu i ode...
A ove godine nema obavijesti.Kod mene, naravno. Obično dođe oko Božića, nešto poslije kuverte za prilog Caritasu. Znam da sam imala nekakve čudne susrete sa mojim svećenikom, pokazalo se da se slažemo k'o ulje i voda, ali mislim da mi bar može uzvratiti pozdrav kad prođemo jedno pored drugog. Naime, ja uporno vičem dobar dan, hvaljen Isus, a on ništa...onako, pravo kršćanski...
Odem prije par dana kod prijateljice, a njoj na stolu raspored. I lijepo piše, adresa ta i ta, 28.12. od 16 sati. Kako smo taj dan imali koncert u Krku, a dio familije je bio doma stalno...svećenik sigurno nije bio. Osim toga, u našem ulazu ima jedino nas, a prvi smo na popisu...dakle, mogao je doći između 4 i 5 popodne, a da je došao i kasnije, netko bi bio doma. Osim toga, ostavio bi obavijest...
I lijepo ja danas odem do GAJE. I nađem tamo obavijest o pravu na pričest. I onda povežem sve i sva u ovoj šmrcavoj glavi. Pa mi padne na pamet da čovjek namjerno nije došao, odnosno, da je na vlastitu ruku odlučio da neće doći. Neka mi Bog oprosti ako dušu griješim, ali znajuć situaciju i čovjeka, ne bih rekla da sam baš u krivu.
I mislim da me ništa ne priječi da sama blagoslovim svoje stanište. Bar će biti od srca i od poznate osobe. U prisustvu meni dragih ljudi.
Al stvorit će se prilika kad ću ja upitati čovječuljka što se to dogodilo ove godine....
Evo, kaže da me Trojan posjetio...idem ga izbacit...pozdrav svima, šmrcavi, vrtoglavi..
Post je objavljen 05.01.2007. u 20:01 sati.