Odmah do mojeg ureda, tulumche. Danas ljude volim samo izdaleka, pa sam otisao u emigraciju, u ured odsutnog kolege da na miru mogu nastavit citat poticajne blogove jelenine (http://velikajabuka.blog.hr), a u svoj ured, kao, svratim tek kao izgovor dotankat si vino u casu. Nice work if you can get it, eh?
Zbog spomenute djeve iz Novog Amsterdama sam i otvorio flog. A koji je to kuac, flog? Pa, s obzirom na to koliko ima tih blogova, flog je krace od "Oh my, yet another Fucking Blog!" Elem, flog. Al nije da ja nemam sta za rec. Evo za vjezbu: STA! Ha, jesam vas dobio? (Molim, dodajte pretpostavljeni broj maligana prilikom ocjene ovog dzouka...).
Pa, umjesto uvoda, eto mojeg prvog ukazanja. Alkohol je dobrodosao, jer kad pijem onda nemam potrebe rolat jointove. Znam, divite se mojoj samokontroli. Al nemate pojma kak se ja dosadjujem. Evo, petak navecer: zivot ceka, ali pitanje je: gdje!? Ja zivim u jednoj selendri sa 360,000 tisuca stanovnika, mjesto u Niskozemskoj koje si je odvajkada tepalo da je "najmocnije selo u europi". Ta vremena su prosla, osim u glavi urbanistickih planera ovdasnjih. Obicavao sam govoriti da bih bez Amsterdama na pola sata vec odavna skapao od dosade ovdje, ali sad kuzim da je i Amsterdam SELO. Vrlo sarmantno i kozmopolitsko selo, priznajem ali selo, allthesame. Ma dobro, ko ih sljivi, do Antwerpena je sat voznje ako pricekam jos 3-4 sata da se guzve na nizozemskih cestama smanje.
Okolisam ja ponesto. Ja sam jedan od onih tipova koji je hodajuca propovjed mudrosti one dobre, stare, domace maksime koja kaze: MISLITI JE DREK ZNATI. I iako imam napretek prica za ispricat, nekako je moj mentalni ustroj onak ipak malo pretjerano strebersko-djevicanski postavljen jer sve se moje male stanichice, cijeli moj genotip se buni ako pricu ne zapocnem OD SAMOGA POCETKA. A kaeto, "sami pocetak". Od stoljeca sedmog? Ehehe, da je bar situacija toliko jednostavna... Pa to je onaj sindrom kad bi covjek najradije svaku pricu zapoceo sa biblijskim "... U pocetku bi svjetlo", onak da se sve zna ispocetka i cakum-pakum. Al nijedna dobra prica ne pocinje tako, pa je ovo zapravo odlican uvod jer nema veze s nicim. Ono, zamislite si Rowana Atkinsona (Crna Guja, Mr. Bean) kako se rasteze pred fizicki napor. Banana je kojiput samo banana, cak i po Freudu, primjetio je jednom davno neki, kako se zvao tip koji je napisao CA Blues? Oklopdzic? Eh, sta bih dao za jednu bananu. Banana On My Mind, nisu pjevali ni Peter Frampton ni Mamas & Papas.
Eto, Jelena me upravo nadahnula (ma nije, to mi je ideja jos otprije...) za jedan uredsko-studijski portret: stavish bananu na monitor, snimis, malo obradis da se cini kao 'tradicionalna' uljana slika, onda isprintas, uramis i bacis karticu s opisom ispod: "Banana na kompjuteru", ulje na platnu. Oko za oko, pasta za zube.
Mislim da mi je bolje odteturat doma. Odlucio sam smanjit hashish na jednom-dvaput tjedno. Al prvo imam popusit preostala tri grama King Hassan tisha, jer nije to dobro, znate, da hashish dugo stoji -- THC dosta brzo hlapi. Na sve se mora mislit, ne?
Dakle, uvod ukratko... summary: ovdje cu se ja povremenu ukazat i na taj nacin konacno i sam pridruziti omiljenom sportu stranaca u Nizozemskoj: BITCHING ABOUT THE DUTCH. Problem naravno nije u njima, nego u meni. Predugo sam ovdje i ne samo da se dosadjujem nego sam se nakon nekih osam godina poceo osjecati dosta usamljenim. (Boo-fucking-hoo, cujem cijeli zbor kako pjeva... Join the club! I just did!)
Kako vam se svidja lay-out? Odabrao sam prigodno podvodni default setup stranice, jer ovdje je ionako vecina stanovnika ispod razina mora. Skrge rade... ;-)
Post je objavljen 05.01.2007. u 18:19 sati.