vidi sve te mrtve nevidjive ljude što me
uznemiruju ovako kasno iznad lustera
što prelijeću.
i što šušte grmljem tamo malo dalje
od tvoje ulice!
Jesu li to halovi lude glave
koja je mogla biti pametna glava?
Ili je stvarnost
iz doba gotike na koju smo zaboravili
stvorivši ceste, raskrčivši šume gradovima
ili kreirajući urbani stil smetnuli smo s uma
tko se budi u nama
plazi naš jezik, ispuštajući gnoj iz naših očiju?
Koga vidim ovako kasno?
Nije mi jasno trebam li nastavljati i nastavljati
ima li šanse da ostvare moje snove?
Da me ostave kad me napuste baš onakvu kakvom sam se
sanjala?
Dobro smo počeli, ali kao da nekada idem
brže, prebrzo za ono kako treba ići
Hoćeš li doći mršavo božje stvorenje već jednom
jer možda skrenem s uma
A ti me tako provjetriš
i strujiš zrakom
Ajme, kako je teško i brzo
Ili jednostavno i sporo
doživjet ću toplotni udar
od tako suprotnih energija
Najsuprotnijih,
ništa prema tebi,
jer malo od tebe!
A i od mene
Jer što ja znam pružiti
Osim lude glave
koja je mogla biti pametna
I halova koje osjećam do srži?
Ovo što se penje po zidu
Možda sam ja već sutra ili prekosutra
Ovo što prelijeće sobom možda
je demon kojeg sam stvorila
Jer samo ludi nešto postižu.
Ludi učine što misle.
Post je objavljen 05.01.2007. u 18:03 sati.