Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/postscriptum1006

Marketing

the winner takes it all

I'm afraid that this time, in this battle I'm not the winner, but neither is he.

petak je. ono što se očekuje od svakog petka je okupljanje svih nas takozvanih prijatelja i dosađivanje do smrti u nekom kafiću. preseravanje, prepričavanje jadnih doživljaja, prisilno smijanje i na kraju, ogovaranje.
imam dojam, koji je zapravo i istina, da dok smo svi skupa, da se svi volimo (ili smo bar dragi jedno drugom) i da nam je čak dobro, ali čim neko ode, ili čim se odvojimo na neke grupice počinju masivna ogovaranja. imam osjećaj da se nasamo ne podnosimo. i onda se pitam zašto se mi družimo, zašto jednostavno ne kažemo svima što mislimo i ili ćemo se razdvojit i svak krenit svojm putem ili ćemo se zbog takve iskrenosti nastavi družit i možda poboljšat mišljena o jedni drugima.
Nije ovakvo stanje oduvijek, nekad je bilo dobro, valjda, nekad smo znali što želimo i što nam je radit, bili smo sretni, smireni i zaljubljeni. Sad pak ima onih koji su sretni, nema onih koji su smireni i ima onih koji su zaljubljeni, ali više ne funkcioniramo. Ne okrivljujem nikog, nema krivca, svi smo podjednako krivi, možda da sjednemo i popričamo o tome svemu, ali na lijep način nikako ne možemo, jer su mnogi među nama do kraja neodgovorni da bi poslušali nekog "manje pametnog od sebe" lakše je kupit bocu vina, popit je i preseravat se misleći da si zabavan.
Dakako ovo je samo moje subjektivno mišljene, možda stvari i nisu ovakve, možda se samo meni čini i voljela bih da je tako, ali stvarno se bojim da nije. I ja osobno ne mogu više ovako, danas je još jedan petak koj smo dugo vremena očekivali, planirali provod, još jedan petak koji će propast jer ono što neki podrazumjevaju pod zabavu nije zabava za druge. nekima se neće sviđat mjesto, nekima se neće sviđat piće, nekima će bit hladno, neki će bit živčani, uglavnom, svak će imat nešto što mu se neće svidjeti i neće se nimalo potrudit da prikrije svoje negativne stavove za dobrobit svih, jer ima osoba koje su previše tvrdoglave za takvo što i ne mogu se jedan jedini put žrtvovat da dobrobit svih nas.
Da svi jednom pregrizemo jezik i zadržimo živčanost i ljutnju i frustraciju sebi, da bar jedan put ne mislimo samo na sebe, možda bi nam taj jedan put čak bilo dobro i zabavno, ono što već dugo nije bilo.


tell me does she kiss like I used to kiss you
does it feel the same when she calles your name

Post je objavljen 05.01.2007. u 17:31 sati.