Pitati se zasto je Ali nastavio sa boksom cak i kada je svima bilo vidljivo da je vec odavno prosao zenit, izlisno je jer Ali je previse volio boks da bi ga tek tako napustio. Jednom je odgovorio na pitanje sta bi radio kada bi se ponovno rodio: "Ne mogu zamisliti bilo sta sem boksa." Prvi simptomi Parkinsonove bolesti, sada se potvrdjuje, pojavili su se jos pred kraj karijere. Covjek koji je bio apsolutno obdaren za uspjeh u ringu, ali i van njega, nekako je morao platiti za svo zavrijedjeno postovanje vecine svijeta. Od svih simptoma koji obuhvataju grcenje misica, otezani hod i ugrozenost moci govora, kod Alija se ovaj posljednji prvi najvise razvio, sto je, opet, prava rijetkost.
Prvi bokser koji je mogao biti opisan kao retoricar (Benes je pjesnik, a i kasnije se pojavio) danas jedva progovara. U Atlanti, 1996, upalio je olimpijski plamen uprkos razvijenom stadiju bolesti. Povremeno se pojavi u javnosti iako je sve to praceno s puno boli koju tiho podnosi. Tesko mu je komunicirati sa svijetom. U rijetkim prilikama, ipak se povjeri bliskim ljudima. Zadovoljan je zivotom. I tu se vidi onaj stari dar: "Pogledaj reklame. Dva crna klinca i jedan bijeli. Ili obrnuto. Nekada je to bilo nezamislivo. I ja sam doprinio toj promjeni."
Godine 1990. Ali putuje u Irak te uspijeva nagovoriti Sadama Huseina da oslobodi 15 talaca. Ostatak devedesetih, Najveci provodi uglavnom na rancu sa cetvrtom suprugom i najmladjim od devetero djece, usvojenim sedmogodisnjim sinom Assadom Alijem. U posljednjoj deceniji, pojavio se i film Kada smo bili kraljevi o velikoj borbi u Kinshasi, koji je nagradjen i Oskarom. Reziser je primio nagradu, ali je ovacije pobrao Ali. Bez rijeci, jer svaki pokusaj govora je bolan a rezultat tesko razgovjetan. Ipak, pred sam kraj stoljeca, Ali je jos jednom kratko progovorio.
Svi prisutni u studiju BBC-a ustali su i pozdravili najvecu sportsku licnost dvadesetog stoljeca. Aplaudirali su brojni svjetski rekorderi i prvaci, bivsi i sadasnji, ne samo iz Britanije, te razvikane zvijezde devedestih poput Beckhama i njegovih kolega iz "Manchester Uniteda". Na pozornici, Alija su docekali Lennox Lewis i Evander Holyfield. Obojica nisu prikrivala ponos da stoje pred svijetom zajedno sa Najvecim. Frenetican aplauz zaustavio je Ali pokretom drhtave ruke. Holyfield je prvo opisao nacin na koji Amerikanci dozivljavaju Alija i ono sto ga udaljava od ostalih vrhunskih sportasa: "Uticaj na ljudske zivote. To je njegovo veliko ostvarenje", zakljucio je bivsi Alijev nasljednik. Potom je trenutni sampion, Lewis, izjavio da ce Ali "definitivno zivjeti zauvijek". Kralj Svijeta sve to cutke slusa, izmoren Parkinsonovom bolescu koja mu cini bolnim i pokusaj kretanja, a tesko razumljivim svaki pokusaj govora.
I tada, dvojici velikih i Najvecem na bini se pridruzuju jos cetvorica: Chris Eubank, Naseem Hamed, Frank Bruno i Barry McGuigan, cineci tako "Sedam velicanstvenih". Bruno svojim baritonom duhovito opisuje svoj dozivljaj Alija koji zavrsava prosto - "legenda". Princ Naseem je rjecitiji, izjavljujuci "da je veliko samo sjediti pored njega, zive legende i muslimana; i to govori sve", za princa koji je ne samo vrhunski bokser u jednoj od najlaksih kategorija vec i odani vjernik. Sopstvenu zelju da sjedi i slika se sa legendom iskazao je prije nekoliko godina u jednom televizijskom intervjuu pricajuci o svom idolu. Barry McGuigan, manirom sportskog komentatora, iako i sam bivsi prvak, sumirao je osnovne Alijeve osobine da mu je potreseni laureat rukom pokazao da "smiri loptu". Chris Eubank, jos jedan veliki bivsi prvak iz nesto lakse kategorije od Alijeve, dirnuo je Najveceg: "Ovaj covjek je ovaplocenje onoga sto ja treba da pokazem djeci. On je kritikovan sto je ustao u odbranu svoje religije, sto je ustao protiv rasizma, sto je ustao protiv rata u Vijetnamu. Ali kritici ne mogu uzeti nista od ovog covjeka koji je lio znoj i krv u prasini ringa, koji je dokazao…" U ovom trenutku Ali se napreze i pruza ruku Eubanku, koji potom zavrsava na ivici suza svoju odu o Najvecem. Bokseri koje prati strah zbog njihove snage i vjestine ponasali su se poput klinaca kada sretnu, u svojim najsmjelijim snovima, nedostiznog idola. Lennox Lewis je cak jedva primjetno ugurao se do Alija ispred Eubanka izgovarajuci, doduse tiho, "Please". Prilikom samog proglasenja za sportasa stoljeca, organizatori su naglasili da je Muhammed Ali dobio vise glasova nego svi ostali konkurenti zajedno. Na kraju, Najveci je progovorio, jedva razumljivo i bolno, ali ipak jasno: "Ja sam se lijepo provodio dok sam boksao, uzivao sam u tome i mogao bih se vratiti!"
Post je objavljen 05.01.2007. u 17:17 sati.