Danas je bio (i još uvijek jest) divan dan. Možda zato jer me podsjetio na proljeće, možda je to bilo zbog sunca, možda zbog mira, možda zbog tišine, možda...
Mogu nabrojati mnogo razloga, ali nijedan ne bi bio potpuno točan i ispravan... Šetao sam promenadom i Tvrđom i primjetio da je Drava niska i da je gotovo i nema. Spustio sam se i šetao po pješčanom dnu. Otkada znam za sebe nikada je nisam vidio tako nisku. Čak su dvojica pecaroša sjedila na samom rubu pijeska koji je zapravo bio na sredini Drave. Sva sreća pa sam poneo fotić sa sobom, pa sam uslikao par slikica.
Tišina, nema valova, sunce sja i probija se kroz oblake točno iznad Franjevačke crkve, ljudi u šetnji začuđeno gledaju, smiju se... da - možda je to razlog zašto sam tako raspoložen i sretan danas.
Volim Osijek. Svaki njegov kutak ušao mi je pod kožu, osmijeh ljudi koji su zastali na tren, žubor malih valova koji jedva dostižu do obale, galebovi koji lete raširenih krila, i tek kada stvarno zašutim i stanem - primjetim pjev ptica koje su se skrile od zime da bi meni zapjevale u ovoj divnoj tišini...
Pišem tekst i pjeva Hari Rončević i njegova (odlična) pjesma: "Kad bi se moga rodit".
Evo njegovih nekoliko stihova - ali malo promjenjenih da odgovaraju Osječkom štihu (nadam se da se neće ljutiti ;-)
"...Kad bi se moga rodit,
na bilo kojem mistu,
opet bi bira tebe i ovu ljubav istu.
I ove uspomene i tvoju dušu čistu,
Dravu, Slavoniju i pjesmu Osječku..."
Još jednom se ispričavam Hariju i njegovim divnim pjesmama -koje sam malo promjenio...
Ako nekoga zanimaju moje slikice neka slobodno ode na stranicu:galerija na ptičici
Post je objavljen 05.01.2007. u 16:23 sati.