Marketing
Ja nisam sluga paklene tmine (ili: Hoćete li me, molim vas lijepo, pustiti na miru?)
Ja nisam antiteistkinja. Ja sam – ateistkinja. Razlika nije velika, ali je bitna. Dok antiteisti "vjeruju da nema" (teisti "vjeruju da ima"), ateisti "ne vjeruju da ima".
Zato se i nisam baš prepoznala u prozivanjima pape Benedikta XVI. koji je ateiste prozvao "slugama paklene tmine". Iako je Papa vjerojatno mislio i na mene, mislim da se mene, koja ne vjerujem niti da Boga ima niti da ga nema jer naprosto ne vjerujem, to ni na koji način ne dotikavlje.
I mene je pomalo iznenadila žestina kojom se aktualni Papa obrušio na sve ne-katolike (jer se obrušio i na one koji u Isusu ne vide istodobno i Boga i čovjeka). Kažem pomalo, jer je negdje jasno da se dogmatska organizacija po defaultu mora boriti protiv svih ne-istomišljenika. Ja sam do sada (zahvaljujući svojim brojnim prijateljima, istinskim vjernicima) mislila (oh, naivnosti!) da Crkva propovijeda mir, ljubav, praštanje…
Sada mi se čini da Katolička crkva, kroz riječi svoga vođe, poziva na zlo! Jer, kako drugačije tumačiti slanje k Vragu svih onih koji toj Crkvi ne pripadaju?
Ono što mi je najspornije u Bendiktovim porukama je neizravno prozivanje znanosti kao dijela tog velikog Zla. Kada bi se doslovno držali Papinih poruka (a iskreno se nadam da nećemo), morali bismo eliminirati cjelokupnu znanost i objašnjenje za sve i sva potražiti u crkvenim dogmama. To je ne nazadovanje u srednji vijek, već zapravo poništavanje civilizacije.
Mene zanima kako ćemo se tome suprotstaviti. Hrvatska je po definiciji i svom ustavnom uređenju sekularna država. No, bez obzira na to, Hrvatska ima jedne od najjačih formalnih veza s Rimom, koje je, paradoksalno u civiliziranom svijetu, normalno u Hrvatskoj, sklopila krajem 20. stoljeća. Iako je i formalni i neformalni utjecaj Crkve u Hrvata velik, pismo nadbiskupa Bozanića hrvatskim obiteljima kazuje kako, iako nikada vjernika više nismo imali, iako se nikada više na katoličke vrijednosti pozivali nismo, da nikada problema više nismo imali: nasilja je više nego ikad, štovanja nečega što ja nazivam elementarnom ljudskošću (a crkva nekako drugače!) nikada nije bilo manje! E sad, što to nije paradoksalno? Ako stvarno imamo toliko vjernika koliko ih imamo deklariranih i da se oni ponašaju shodno nauku Crkve, zar ne bi trebali imati manje problema?
Zato bih ja voljela da Crkva prvo svoje vjernike dovede u red (da tako kažem) i neka nas ne-vjernike pusti lijepo na miru. I neka se preko naših ne-vjerničkih leđa, ne obračunava s izrodima u svojim redovima.
I lijepo molim da nam ostavite znanost na miru. Ili – ostavite nam bar pravo da i mi ne-vjernici izaberemo svoj put. I oko svjetonazora, i oko načina života, i oko toga kako ćemo seksualno/rodno educirati vlastitu djecu.
Ja sam se ponosno učlanila u Protagoru, udrugu za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanja ireligioznog poimanja svijeta. Hoćete li i vi?
Post je objavljen 05.01.2007. u 12:18 sati.