Marketing
Merkurovo ozračje
Za one koji ne znaju ćirilicu morat ću prepričati člančić na koji sam naišao prekapajući arhivu u potrazi za fotografijom Slađane Milošević. Pripremajući olimpijadu u Moskvi SSSR je kupio nekoliko tona putra od Jugoslavije. Nakon olimpijade Rusi su utvrdili da je putar nepotrošen, pa su ga prodali Istočnoj Njemačkoj. Istočni Njemci su ga odmah prodali Česima, a Česi - Jugoslaviji. Ta živa trgovina podrazumijevala bi da je putar proputovao pola Evrope, ali jok! Nije ni mrdnuo iz hladnjače. Za tih pet-šest mjeseci putovale su samo teleks-poruke u smjeru Beograd - Moskva - Berlin - Prag - Beograd.
U međuvremenu, putar se u jugoslavenskim dućanima prvo mogao teško nabaviti, a zatim ga se uopće nije moglo naći. Tada je "odobren interventni uvoz". Odjednom je putra bilo svugdje koliko je trebalo, ali po znatno višim cijenama od uobičajenih. To je bio taj isti "interventni" putar koji je cijelo vrijeme čekao u istom skladištu dok su telefaksi i novčane doznake putovale naokolo.
Da ne biste pomislili kako su u ovom slučaju obrali vrhnje samo trgovci-lopine iz Beograda, evo i drugog članka koji govori o sudbini istog putra:
No ipak je nešto putovalo! Slučajno znam nešto o tom slučaju, iako ne mogu pronaći članak koji govori o tome. Kako je Jugoslavija ipak bila država sastavljena od više republika, ne bi bio red da su se osladili samo drugovi iz Beograda i Sarajeva. Zato je putovao paradajz! Zagrebački uvoz-izvoz meštri organizirali su da vagonima-hladnjačama putuje paradajz nabavljen u Makedoniji deklariran kao putar. Kako se trošak transporta pripisao putru, koji je zbog toga za domaće kupce postao znatno skuplji, paradajz je na stranom tržištu bio jeftiniji za troškove transporta, konkurentan s cijenom i lako se rasprodao.
Iz te stare priče možemo izvući dvije pouke.
Prvo, nisu uzalud antički Grci svog boga Hermesa, a Rimljani boga Merkura nazivali "bogom trgovaca, liječnika I OSTALIH LOPOVA".
Drugo, nije li vas začudilo kako su u procesu privatizacije odjednom iskrsnuli tipovi koji su za gotov novac pokupovali poduzeća i tvornice, doduše za znatno manje nego što su vrijedili, ali ipak za basnoslovne iznose za svakoga tko je prethodno živio samo od socijalističke plaće? Svi su oni tvrdili kako su se potkožili još u prethodnom sistemu, što je htjelo reći da su te novce pošteno zaradili. Ma nemojte mi kaz'ti! Bili su lopine prije, lopine su i ostali, jedino što su iskoristili priliku da legaliziraju novce skrivene na stranim računima.
Pa ako se ikada pitate kome su koristili raspad Jugoslavije i ratna razaranja, to sigurno nisu bili oni koji su stradali, pobijeni i ranjeni, oni kojima su spaljene kuće i raseljeni, opljačkani i osiromašeni. A kad otkrijete kome je sve to koristilo, vrlo ste blizu i odgovora tko je sve to izazvao i zašto.
Da bi došli do istine prvo trebate otkloniti sve buji-paji priče, a zatim se prisjetiti pouke iz filma "Posljednji tango u Parizu": prvo podmazati putrom da bi se lakše utjeralo…
Post je objavljen 05.01.2007. u 11:42 sati.