Već se niz godina priča o zabrani rada nedjeljom. Uz sindikate koji se bore za veća prava radnika najveći protivnik rada nedjeljom je crkva. Crkvu, za razliku od sindikata, više zabrinjava činjenica što građani odlazak na misu zamjenjuju odlazkom u kupovinu i obilaskom trgovačkih centara. Iako je taj razlog za zabranu rada u potpunsti nebitan, jer ipak u svakoj uređenoj državi svjetovna vlast treba biti odvojena od duhovne, crkva svojim utjecajem svakoj vladi nameće zabranu rada nedjeljom, te predlaže sazivanje referenduma na kojemu bi se građani sami trebali izjasniti. Naime crkva smatra da bi građani s velikom većinom izabrali zabranu rada nedjeljom budući da je Hrvatska većinski katolička zemlja. Ipak zakone donosi svjetovna vlast i oni se trebaju temeljiti na poštivanju prava radnika i gospodarskim potrebama, a ne bibliji ili bilo kojoj svetoj knjizi, u suprotnom bi članovi durigh religija i ateisti bili dikriminirani. Naime, bio bi korak unatrag za hrvatsko društvo kada bi se crkveni prijedlog prihvatio jer bi to značilo uvođenje neke vrste krščanskog šerijatskog zakona, odnosno povratak u srednji vijek.
Međutim, bez obzira što je Račanova vlada bila socijaldemokratska, krajem 2003. godine je zbog pragmatičih razloga popustila pred zahtjevima crkve i zabranila rad nedjeljom trgovinama većim od 200 četvornih metara. Šest mjeseci kasnije Ustavni sud je tu vladinu odluku ukinuo. Također zbog velikog pritiska crkve i pregmatične želje da se dodvori konzervativnom korpusu birača, Sanaderova vlada se odlučila za donošenje novog zakona o trgovini koji se mnogo restriktivnije odnosi prema pitanju rada trgovina nedjeljom nego zakon Račanove vlade.
Prema tom prijedlogu zakona rad trgovnama nedjeljom bit će zabranjen sedam, a dozvoljen pet mjeseci, odnosno za vrijeme trajanja turističke sezone od lipnja do rujna te tjekom cijelog prosinca. Za vrijeme turističke sezone trgovine bi radile nedjeljom od 8 do 13 sati.
Rad nedjeljom bi bio dozvoljen samo specijaliziranim prodavaonicama za prodaju kruha i peciva te se u njima ne bi smjeli prodavati sokovi, mlijeko i slični proizvodi, dok bi na tržnicama radile isključivo prodavaonice s prehranom, kao što su mesnice i ribarnice, ali ne trgovine s kozmetičkim proizvodima. Smatra se da će se tim zakonom nanjeti veliki udarac trgovačkim centrima poput Konzuma, Getroa, Plodina, Mercatora, Bille, Metroa i Peveca.
S prijedlogom zakona su suglasni i Hrvatska udruga poslodavaca i sindikati. Jedino crkva nije zadovoljna s takvim prijedlogom budući da ona zhtjeva zabranu rada nedjeljom svih dvanaest mjeseci.
Ipak ostaje dilema što je važnije ograničiti rad nedjeljom ili radnicima koji rade nedjeljom povećati plaće. Čini se da je i po pitnaju ljudskih prava i po pitanju gospodarstva važnije povećati plaće za rad nedjljom jer se time ne smanjuje promet trgovinama, ljudima se omogućuje slobodna kupovina, a sami radnici nisu izrabljivani od poslodavaca koji ih tjeraju na rad svih sedam dana uz minimalnu plaću. Ovako bi imali raguliranu cijenu svog rada. Također bi se mogli zapošljavti radnici koji bi radili isključivo vikendom uz plaču približnu ili jednaku zaposlenicima koji rade tjekom tjedna.
Međutim čeinise da je utjecaj crkve i pohlepa za poslodavaca veća nego što je poštovanje preva radnika i gospodarska korist.
Za kraj da se osvrnemo na lokalno rješenje problema rada nedjeljom. Na 54. sjednici poglavarstva grada Rijeke koja se održala 14. studenog 2006. godine, odlučeno je da će se dozvoliti rad nedjeljom od 7 do 22 sata budući je Rijeka turistički grad te sezona traje od 1. sječnja do 31. prosinca,. Ta odluka nije obvezujuća, ali oni dućani koji budu radili do 22 sata nedjeljom neće više kršiti zakon. Sve udruge poslodavaca su prihvatile taj prijedlog osim sindikata koji su izrauzili zabrinost da bi se takvim radnim vremenom izrabljivali radnici. Vijećnici su naglasili da će se kontrolirati jesu li radnici plaćeni za rad nedjeljom, ali su upozorili da bi to trebala regulirati državna vlast, a ne da se taj problem prebacuje lokalnoj samoupravi.
Možda je to rješenje, trgovine koje žele raditi nedjeljom bi trebale imati dozvolu, ali država bi morala kontrolirati da li se radnicima plaća taj rad. Osim toga nisu samo radnici u trgovinama prisiljeni raditi nedjeljom, već i radnici u ostalim gospodarskim granama, stoga je nužno donjeti zakon koji bi takav rad regulirao, ali se takav zakon iz već navedenog razloga ne bi trebao temeljiti na Bibliji već na gospodarskim potrebama, ljudskim pravima i modernom načinu života.
Ipak, čini se da je najmanji problem rad nedjeljom. Veći je problem što trgovine slabo plaćaju svoje radnike, ali koristeći utjecaj i pritiske crkve vlada taj problem se pokušava sakriti nametanjem pitanja rada nedjeljom.
Post je objavljen 05.01.2007. u 11:22 sati.