Noć Živih Mrtvaca (1990)
Produkcija: 21st Century Film Corp/Menahem Golan
Redatelj: Tom Savini
Scenarij: George A. Romero (John A. Russo)
Muzika: Paul McCollough
Šminka: Everett Burrell i John Vulich
Glume: Tony Todd............Ben
Patricia Tallman......Barbara
Tom Towles...........Harry Cooper
William Butler.........Tom
Kate Finneran........Judy Rose Larson
McKee Anderson.....Helen Cooper
Bill Mosley..............Johnnie Todd
Trajanje: 85 minuta (95 minuta uncut verzija)
Film je pušten u kina: 19. listopad, 1990 godina
Buđet: 4, 2 miliona $
Zarada: 5 840 000 $ (prvi vikend 2 884 679$)
Nagrade:
1992 godina
- nominacija za nagradu Saturn u kategoriji najboljeg horor filma i najbolje šminke (E. Burrell & J.Vulich)
Zombi iza će dobiti po glavi...
najdojmljivija 'gore' scena
SADRŽAJ:
"- Brat i sestra imenom Johnny i Barbara dolaze posjetiti majčin grob. No, dok stavljaju svježe cvijeće na grob bivaju napadnuti od strane živog leša.
Braneći sestru Johnny pogiba u žestokoj borbi sa oživljenim lešom, a Brabara jedva preživljava te bježi. Bježeći onoliko koliko su je noge nosile, stiže na prividno napuštenu farmu.
Nedugo potom u toj istoj farmi se nađe još šest ljudi, neznanaca, koji spoznaju da vani vlada neka čudna epidemija u kojoj oživljuju nedavno preminuli. Ti isti oživljeni leševi napadaju žive ljude i hrane se njihovim mesom. Polako se spušta noć, a sedmero ljudi se dobrano zabarikidira u farmi, koju polako sve veći broj živih mrtvaca opkoljuje i opsjeda. Samo se jedno pitanje pojavljuje svim protagonistima u njihovim glavama : «Tko će živ dočekati jutro?"
vrlo žestoka scena borbe
RECENZIJA:
- Povodom prikazivanja ovoga filma na RTL televiziji danas u 23.55 sati odlučio sam vam malo bolje predstaviti njegovu prezentaciju na ovom blogu.
Kako većina vas horor fanova znate ovo je prvi od dva remaka (drugi je izašao prošle godine pod imenom "Night of the Living dead 3D") originalnog crno bijelog kultnog-klasika tate zombi podžanra Georgea A. Romera iz sada već vrlo daleke 1968 godine.
Kad je ovaj remake izašao prije 17 godina prošao je vrlo mlako kako kod jednog dijela fanova Romerove trilogije, tako i kod većine kritičara...
Vrlo cijenjeni filmski kritičar Roger Ebert je tad rekao u svojoj kratkoj kritici :"- Remake je tako blizu originalu da nemate razloga vidjeti oba..."
Danas je situacija vrlo izmjenjena (kao i sa većinom podcijenjenih filmva u svoje doba - Blade Runner,
The Thing...) pa se tako ploča okrenula u korist "NOTLD" 90'.
Sam film je imao jednu od najboljih prođa na VHS, a sada i na DVD tržištu (ovdje se također misli i na rental filma) tako da mogu reći da je film na tom planu uvijek imao svoju publiku.
Još ću samo spomenuti da sam veliki obožavatelj i originala i remaka, tako da oba filma mogu odvojeno pogledati a da ne mislim da su isti...ne nisu isti iako bi neki pesimisti rekli da je film preslikan kadar po kardar (to samo govori koliko ljudi poznaju ove filmove i ovaj žanr). Kad kažem da nisu isti mislim da filmovi imaju dosta toga zajedničkoga no razlikuju se u dosta važnih koncepata i karakterizaciji, te prikazu stanja društva da je ta moja izjava savim dolična.
Sam film odlično funkcionira na svim pozicijama (gluma, režija, scenarij, glazba, ugođaj, kamera...) a sve zahvaljujući impresivnoj ekipi ljudi koja je radila na ovom impozantnom dijelu. Tri ključna čovjeka su sigurno najzaslužnija :
- Tom Savini (Sexmashine iz "From Dusk Till Dawn") je zasjeo u redateljsku stolicu i samim time pokazao da se na njega kao redatelja može ozbiljno računati; uz to je jedan od najboljih 'make-up' majstora u filmskoj industriji
- George A. Romero kao misao vodilja projekta i kao mentor svom odličnom prijatelju Saviniju (Tom mu radio šminku zombija u "Dawn, Day i Land of the Dead..." filmovima), te uz sve to bio je najzaslužniji u vrlo bitnim promjenama scenarija
- te John A. Russo kojeg nikako ne smijemo zanemariti zbog njegovih zasluga u sudjelovanju kreiranja scenarija za originalni film iz 68' (uz sve to salužan je za scenarij "Return of the Living Dead" (1985)
Ben i Barbara u dilemi
Uz sve nabrojano Tom i George su okupili odličnu glumačku ekipu :
- Patriciju Talman (o njoj znamo iz prošlog posta)
- Tonya Todda odličnog karakternog glumca, koji će kasnije postati poznatiji kao Candyman, iako je već prije imao odličnih i vrlo zapaženih uloga u nekim vrlo jakim projektima (npr. "Vod Smrti" Olivera Stonea)
- Tom Towles također vrlo priznati glumac (najpoznatija mu je uloga u Otisa O' Toolea u vrlo uznemirujućem i odličnom "Henry - Potret Serijskog Ubojice")
- William Butler je kao Towles već i tada bio veteran horor žanra
Uz abijent i klaustrofobični ugođaj, te naglašenu depresivnu atmosferu film obiluje odličnom pisihičkom karakterizacijom likova (isto kao kod "The Thing"), pa tako Savini uspijeva još više produljiti zanimljivost radnje na same ljude, tako da sami zombiji (u filmu ta riječ nije nikada spomenuta) padaju u drugi plan.
Zahvaljujući Romerovim malim preinakama scenarija glavna radnja filma je opet kritika društva, a kao i tako cijele naše 'civilizacije'. Uz sve to još je ljepše izraženo ponašanje pojedinaca u stresnim situacijima i te njihove jako ispoljene nesloge i međusobna neslaganja (ovdje prvenstveno mislim na jako nategnuti odnos Bena i Harrya).
Ben sam je opet staložen, djelotvoran, mirne glave, ali ponekad čak i uobraženo tvrdoglav, dok opet Harry Cooper je prikazan kao jedan vrlo problematičan lik (koji kako film odmiče postaje sve antipatičniji i ljgaviji), no najveća promjena je došla za lik Barbare koju utjelovljuje P. Tallman i koja se u toj ulozi fenomenalno snašla (uz S. Weaver i L. Hamilton u to vrijeme naj ženska heroina).
Što se tiče toga Romero je već sada mogao polako ispoljiti svoje zamisli koje nije mogao prikazati 68' (već to što je uspio staviti crnca za glavnog junaka nekog filma je bio veliki značaj), pa tako i lik
Barbare je ovdje prikazan kao mlade samo svjesne žene (dok je u originalu bila usplahirena i u nestabilnom psihičkom stanju zbog smrti brata) koja brzo prebrođuje i najgore probleme (feminizam u filmu je jako naglašen, te je tako prikazuje kao mladu ženu koja više nije samo kućanica nego sudjeluje u ravnopravnim poslovima sa prije tako nadmoćnim muškarcima), a to se najbolje ocrtava u vrlo moćnoj rečenici same Barbare kad joj je Ben rekao da se gubi:
"- Što god sam izgubila, izgubila sam to prije dosta vremena i ne planiram izgubiti ništa više. Možete mi govoriti o gubljenju kad prekinete vrištati kao gomila dvogodišnje dijece..."
Tako sama pokazuje koliko je psihički ojačala i pomirila se sa situacijom u kojoj ima svoje ideje kako preživjeti najezdu zombija, te postaje jaka i čvrsta što se isto ispoljuje sljedećim razgovorom:
ovog je Ben dobro sredio
[zombiji prilaze kući]
Barbara: "- Tako su spori. Mogli bi samo tako proći pored njih, a ne bi trebali niti trčati. Samo bi prošli pored njih. Imamo puške. Ako budemo pažljivi mogli bi pobijeći"
[pogleda Bena]
Barbara: "- Rekao si mi da se borima. E, pa borim se. ovo mjesto nije sigurno niti gore niti dole. Trebali bi otći prije nego bude prekasno..."
I ova scena pokazuje koliko postaje psihički jaka, dok se Ben (do tada glavni junak) koleba i muče ga sumnje, pa tako se Barbara vrlo brzo pretvara u glavnog lika.
Sam kraj filma je vrlo crn tako da mi je najsvjetlija točka bila to što Barbara preživljava sve....a prikaz kako se 'seljačine/rednecki' iživljavaju na obješenim zombijima je toliko slikovno dojmljiv da Barbarina rečenica: "- Oni su mi. Mi smo oni i oni su mi."
govori više nego bilo koja moja objašnjenja (jake političke i civlizacijske poruke). Uz sve to osvrnuo bih se na vrlo depresivno atmosferičnu glazbu (Paul McCollough) koja je vrlo melodična, te odlične i najrelanije, najbolje zombijevske maske koje sam vidio u nekom horor ili zombi filmu (Everett Burrell i John Vulich su učenici Toma Savinija, pa se ne treba puno čuditi). eto pa sad se nadam da ćete pogledati film i da oni koji su gledali slučajno original znati propznati te vrlo bitne razlike koje su od ovoga filma načinili nešto novo a ne samo običnu reciklažu za koju je cilj bio zgrnuti na brzinu lovu (kao u slučaju remaka "Magle")...
Barbara na kraju filma
Zanimljivosti u vezi filma (TRIVIA):
- Barbara je pram originalnom scenariju trebala biti jedan od preživjelih likova u originalnom dijelu
- Ving Rhames, Laurence Fishburne i Eriq La Sall su bili razmatrani za ulogu Bena
- Scene linčovanja zombija na kraju filma su trebale biti u originalnom filmu (prema scenariju), ali se ipak nije išlo na tu realizaciju zbog rasnih problema u Americi tijekom 60-tih
- film je zabranjen u Njemačkoj
- neke od najjačih vizualno savršenih 'gore' scena su izbačene zbog jebenog MPAA (da film ne bi dobio X oznaku, istu koju dobijaju porno filmovi) ali su te scene izašle na DVD-u u sklopu dokumentarca
- Savini je želio da film započne kao crno-bijel, koji bi se potom polako pretvaro u boju
- natpis na kući M. Celeste jeste referenca na brod "Mary Celeste" koji je pronađen kako pluta na pučini bez putnika i bez posade
- Autopsy zombi je dodatak T. Savinija (nije bio u scenariju), a njegov je i automobil koji Johnny vozi u filmu
- Bill 'Chilly Billy' Cardille igra reportera u remaku i originalu
- Tom nosi maijcu sa natpisom "Iron City" što je marka piva što piju lovci u "Dawn of the Dead" (1978)
- kad Sarah ugrize svoju majku za vrat, krv pošprica vrtnu lopaticu što je referenca na vrtnu lopaticu sa kojom kćer ubija majku u originalnom filmu
- Scena sa Barbarom gdje ona pogađa zombija u prsa (onaj ćelavi) i napokon u glavu nije se trebala snimiti, nego je scena trebala biti da Barbara vidi svoju majku, koja joj kaže "- Gdje je Johnny, Babara?" te je ona tek tada sa mukom upuca
THE SCENA:
Ima ih čak dvije....
linč zombija i iživljavanje 'rednecka'
Prgavi Harry Cooper
Definitivno šlag na torti i veliko iznenađenje za sve koji su gledali film. Da ne otkrijem previše Barbara i Harry Cooper sam kraj filma....scena za sva vremena
Post je objavljen 05.01.2007. u 07:04 sati.