Marketing
Post napisan zbog jednog decka... kojeg... uopce nije bitno...
Cijeli dan slusam jednu pjesmu od Bryana Adamsa i Metallice... Puna mi je kapa svega... Staraca najvise... Nikad zadovoljni... No oni me uopce ne brinu... Mene brine jadan decko... Tog decka je nemoguce zaboravit... jednostavno ti se podvuce pod kozu... Kad kod ga nema zapitkujem si razna pitanja i sama sebe opterecujem bezveznim stvarima, no ocito je da je takva ljubav... Kad je on tu dani mi prolaze ful brzo, no kad ga nema osijecam se kao da je proslo cijelo destljece... Ponekad se ful deprimiram zbog toga...
Taj decko je savrsen... Malo presavrsen... Ponekad se ful jadno osijecam u njegovom drustvu... Pogotovo kad on prica... No, ja njega ful volim... Najvise volim nase dugotrajne razgovore preko telefona... Koliko god da mi pricali nikad nam nebi ponestalo tema... Najvise sam mrzila kad bi neko od nas dvoje morao prekinut, no... Trenutno mi je zivot bez njega ko zivot bez zraka... Jednostavno nemoguc...
Kad god se sijetm nekih pojedinih trenutaka ful se rastuzim i uvijek na neki nacin i zaplasim... Sta ako to odjednom samo nestane... Sta ako nestanu nasi razgovori... Nikad u zivotu nisam bila ovako zabrinuta ko danas... Svemu dode jednom kraj, no ovome je tek pocetak i nece ispari... bar ne jos... ja se nadam... Ja mislim da se ja malo previse brinem...
Posaljem mu poruku... on neodgovara... iskreno se nadam da nema para da mi odgovori ili da ce mi opalit samarcinu kad me vidi... iskreno se nadam...
Opet ponavljam, svemu dode jednom kraj, ali ovome je tek pocetak... ja se nadam... iskreno...
nedostaje mi njegov zagrljaj... Vise se ni ne sijecam kad me je zadnji put zagrlio... Znam da je to bilo prije par dana, no meni se cini kada je to bilo prosle godine...
Don't tell me it's not worth fightin' for.
I can't help it - there's nothin' I want more.
Ya know it's true,
Everything I do - I do it for you.
There's no love - like your love.
And no other - could give more love.
There's nowhere - unless you're there.
All the time - all the way...(...)
Stihovi koji mi paraju srce danas...
Stihovi zbog kojih placem...
Stihovi koji me diraju u srid duse...
Zasto moj zivot barem u jednom trenu nemoze biti savrsen... Bar na sekundu... Evo upravo sam prije sat vremena poslala poruku... ali jos uvijek nema odgovora...
Metallica- One
I can't remember anything
Can't tell if this is true or dream
Deep down inside I feel the scream
This terrible silence stops me
Now that the war is through with me
I'm waking up, I cannot see
That there's not much left of me
Nothing is real but pain now
Hold my breath as I wish for death
Oh please god, wake me
Back in the womb it's much too real
In pumps life that I must feel
But can't look forward to reveal
Look to the time when I'll live
Fed through the tube that sticks in me
Just like a wartime novelty
Tied to machines that make me be
Cut this LIFE off from me
Hold my breath as I wish for death
Oh please god, wake me
Now the world is gone I'm just one
Oh god, help me
Hold my breath as I wish for death
Oh please god, help me
Darkness imprisoning me
All that I see
Absolute horror
I cannot live
I cannot die
Trapped in myself
Body my holding cell
Landmine has taken my sight
Taken my speech
Taken my hearing
Taken my arms
Taken my legs
Taken my soul
Left me with life in hell
pozdraw...
Post je objavljen 04.01.2007. u 21:27 sati.