Ja baš nešt črčkala brčkala i mislim oću/neću napisat kakav post il šta..... Nakon dugotrajnog pregovaranja sa samom sobom, točnije rečeno-monologa, odlučih se napisati štogod. Jedina je frka šta još i ne znam o čem bi pisala..... Evo, može jedna mudroslovica za početak?!
Tvoj talent je Božji dar, a ono što ti napraviš s njim tvoj je dar Bogu!!
Zanimljivo, jako
E sad već imam ideju: Za sve koji su in love napisat ću par love pjesmica..... Ok?!
Gdje god pođeš širom svijeta,
Gdje god žarko sunce sja,
Nigdje nećeš naći djevojku
Koja će te voljeti kao ja!
Izblijedit će slika,
Uvenut će cvijeće,
Ali ime tvoje iz mog srca
Se izbrisati nikad neće.
Ako zadržiš ovu poruku-voliš me,
Ako je ignoriraš-obožavaš me,
Ako ne odgovoriš-želiš me,
Ako odgovoriš-ne možeš bez mene.....
Nadam se da su vam se svidjele pjesmice..... A za kraj, dvije moje:
Želim da me grije tvoj zagrljaj.
Želim da me gledaju tvoje oči.
Želim da me usne tvoje ljube.
Želim stati na kraj samoći.....
Ja ne mogu bez tebe.
Ne mogu protiv sebe.
Koliko god se borila
Ne vrijedi ništa,
Jer sam shvatila
Da samo tebe sam voljela.
Mogu ja pričat bajke il basne,
Alo sve te uspomene
Baš nikada ne zakasne.
Uvijek su tu.
U svakom trenu tražim ja spas
I usred pustinje
Tražim tvoj glas,
Jer samo tebe želim,
Tebe volim
I s tobom se zamišljam,
Al druge ne gledam.
I zato kažem samo dvije riječi:
Volim te!
I zato kažem samo to
Da želim tebe.
Molim te,
Budi zauvijek pored mene.
Eto, toliko od mene za vas, za danas!!!!!! Puuuuuuuno pozdravaaaaa!!!!!!!!!!