..evo ne znam uopće odakle da počnem, a ima toliko toga što držim u sebi, toliko negativne energije i bijesa za koji smatram da je u velikoj većini opravdan svime ovime što se oko mene zbiva, možda i jesam samo posrani emo kad kažem da sam sam na ovom svijetu jer kao što to i Sartre reče da čovjek od drugih ljudi ne može očekivati nikakvu utjehu jer su oni zapravo pakao... u zadnje vrijeme ne osjećam, ne živim tj. nemam nikakvog osjećaja da sam tu, prisutan, možda zato što ni nisam, mnogo puta se uhvatim kako sam zamišljen, mnogo puta sanjam neki drugi, bolji svijet premda sam svijesan da je to samo utopistički san, duboko u meni još ne umire ona zadnja kap optimizma da je to ipak moguće.. ma neznam... sve više shvaćam da smo pojedinci, da svako misli i radi što je za njega najbolje bez obzira na posljedice i na druge koji ga okružuju, svi smo pojedinci i utoliko sebični i grabimo za sebe a kroz to grabljenje susrećemo se s ljudima koje olako nazivamo poznanicima, znancima a neke čak i prijateljima koji su za neko čudo tu s tobom "u dobru i u zlu", koji su tu zato što vas veže nešto zajedničko, a kad to zajedničko nestane kad se okrenete na minutu od tog zajedničkog shvatite da nema nikog, da ste ostali potpuno sami i izgubljeni, smatram da je svemu tome krivo društvo koje već od malih nogu forsira to zajedništvo, društvo, prijatelje ali svakim danom uviđam da je i to jedna od društvenih zavjera i obmana, forsiranje skladnih i savršenih obitelji, prijatelja, uviđam sve više nepostojanje istih, a to mi nije jasno, zašto se to radi, zašto se to toliko idealizira kad je to nemoguće, ne postoji, a toliko se forsira, to bi nam kao trebao bit uzor ali to nije, jer nitko nije savršen a pogotovo ne čovjek, reklame bi trebale postat malo realnije ili istinitije, zašto se reklame za božić ne sastoje od obitelji koje nemaju za igračke pod borom, puricu s mlincima, gusto okićenu jelku jer priznali mi to ili ne to je naša realnost, zašto svi glume, svi bi htjeli biti originali, ideali, uzori ali, face it, to niste niti ćete ikada biti, bit ćete i ostat samo jeftine kopije, svi se za božić i novu godinu smijulje, kupuju ko ludi, vesele se, šalju razglednice sa skijanja i čestitke a ne uviđaju da su to samo maske da se nebi pomislilo da su jadni i da nemaju ali žalosno je da su onaj koji šalje i onaj koji prima isti a i obadvoje će pokušat zavarat jedan drugog kako je kod njih sve dobro, mislim da bi dobra ideja bila da se šalju božićni i novogodišnji računi umjesto čestitki, to bi bilo mnogo realnije, da se vidi na kakve glupostii na kolike količine hrane troši narod koje kasnije baca u smeće jer se raja unatoč prežderavanju ipak zasitila i bacila bez da je pomislila da to odnese negdje ili da nekome kome će ustrebat... ma pljujem ti ja na takav konzumeristički božić... zanimljivo je da su u predblagdanskoj groznici svi sa smiješkom na licu, još se i promovira da je to vrijeme darivanja, ljubavi, pomirenja i dobre volje... ali zašto glumite,? mislim za to vam postoji karneval... ako ste cijelu jebenu godinu namrgođeni, ljuti, bijesni, kiseli, nadrkani, kako odjednom postanete sušta suprotnost, gdje vam je taj prekidač koji nakon tristo šezdeset dana surovosti pretvara život u san, u med i mlijeko.. kako možete bit takvi licemjeri, kako se možete pogledat u ogledalo ujutro... ma fuj.. isto je i s odlaženjem na polnoćku.. mislim jebemumater znam ja da se prema popisu stanovništva iz 2001 95% hrvata deklaliraju kao katolici i naravno vjerni kršćani (svima su nam poznate parole "BOG I HRVATI") ali jebemumater ljudi tj. VI čitaj: 90% vas se nedjeljom u crkvi ne pojavljuje i čemu onda odjednom na polnoćku navale ljudi kao da se dijeli grah u maksimiru, kao prvo niste kršćani, dobro jeste možda samoprozvani ali u hrvatskoj je vrlo malen broj pravih kršćana odnosno ljudi koji žive svoju vjeru i ja ovdje ne napadam njih već naadam licemjernu gamad koja se misli pojavit jednom godišnje u crkvi i misle da je s time sve riješeno i da im je valjda time rezervirana ulaznica za raj.... hahahaha bez brige čak iako ste dali 100 kuna lemozne trunut ćete u paklu ako zaista postoji...
..ja sam i dalje usamljen i sam i tako planiram i ostat jer mi se jednostavno ne da guzit i pravit se prijatelj, jer to nisam a nisu ni drugi, premda će se sad ovdje neki osjetit prozvani i uvrijeđeni, reći ću im priprosto, boli me kurac, jer to je moje mišljenje i kod toga stojim jer već odavna osjećam da je sama riječ prijatelj postala promiskuitetna i da se povlači i govori za svašta i sve, a za mene je to nešto sveto i meni to predstavlja prevelik ideal da bi ju tratio na svakog (ma koliko dugo se mi poznavali), prema tome bit ću sretan ako ikad upoznam nekog sličnog sebi, nekog s kim mogu porazgovarat o normalnim temama, nekog s kim neću nikad imat kurtoazan razgovor, možda je i previše to što tražim ali jebiga čovjek se nada i traži dok je živ...
Post je objavljen 04.01.2007. u 19:20 sati.