Volim ovakve naslove:) Sjećam se jedne knjige koju sam davno pročitao o 10-ak raznih milijunaša i načinu na koji su postali bogati. Ono što je bilo zanimljivo je što većini njih novac uopće nije bio prioritet. On je bio posljedica. Razlog njihovog uspjeha je bila njihova želja i strast da rade ono što vole i u čemu su dobri. Nisu se probudili jednog jutra i rekli: ja želim postati milijunaš. Ne. Oni su "samo" slijedili svoje snove. Ok. sad ima dosta ljudi koji "slijede svoje snove" i s jednim sam baš nedavno bio na kavi, ali su još daleko od bogatstva.
U čemu je onda fora? U tome što nitko nije postao bogat slučajno. Ima tu dosta posla, planiranja, organiziranja i što je najvažnije upornosti. Ništa se ne događa samo od sebe. Jedan od najvećih problema je svakako odgađanje i čekanje povoljnog trenutka ili povoljne prilike koja nikako da dođe. Istina je da trenutak nikad nije povoljan, a prilike moramo sami napraviti. Život je prekratak da bismo čekali savršene okolnosti. Ja već 3 godine "pokrećem" jedan biznis s frendom koji ima komad zemlje gdje bi nešto posadili. Samo se nismo odlučili što bi to bilo.
I tako dalje i tako dalje. Sad bi trebao uslijediti financijski plan za 2007 godinu, postavljanje ciljeva, određivanje koraka i sl. no zaista mi se ne piše o tome. Ionako to rijetko tko zaista napravi, a još manje slijedi. Zanimljivo je kako bogataši s početka teksta nisu radili financijske planove ili su to zaboravili spomenuti u knjizi. Nisu si svaki dan zapisivali niti čitali na glas svoje financijske ciljeve. Ono što zaista želimo to i radimo. Koliko god to meni išlo na živce, ali ono biti, raditi, imati (be, do, have) i to točno tim redom je istina. Većina nas razmišlja upravo obrnuto: želimo imati novac kako bi mogli raditi ono što želimo i na kraju biti sretni. Samo treba promjeniti raspored. Neka to bude cilj za 2007?
Post je objavljen 09.01.2007. u 23:59 sati.