Marketing
Neke moje zelje koje se nece ostvarit i jos neke gluposti i sretna 2007!!!
Ola ljudi, sretna vam nova 2007.!!! Neka vam bude puno bolja od one prosle...
Nadam se da ste se svi izludirali na dočeku, vjerovali ili ne, ja jesam... nije bilo nista posebno, ali bilo je ok. najprije smo bili na nekoj festi, jeli, pili, plesali, pricali, smijali se...poslije smo bili u disku i bilo je fenomenalno. toliko ljudi mi je platilo pit, ah, pa nisam puno morala trosit, hahah... salim se, nisam ja materijalist.
uglavnom je bilo dobro, osim par sitnica, ali nikad nista nije idealno. i sad je tu, 2007. tko zna kakva ce biti. ne vjerujem u ono, kakav ti je docek, takva ce biti godina jer lani mi je docek bio super, a cijela godina nikakva. makar za ovu imam neki osjecaj da ce biti bolja... vidjet cemo. moje zelje u novoj godini... htjela bih konacno pronaci ono sta mi toliko fali u zivotu. tu jednu stvar koja mi toliko treba, a nikad je nisam uspjela dobit. htjela bih da me sto manje ljudi zajebe, jer ja sam takva da ljudima previse povjerujem pa me na kraju povrijede. ili, trudim se biti dobra prema svima, a neki ljudi to ne cijene ni 2%. nije me briga sta oni to ne cijene, problem je sta se ja trudim biti dobra prema njima. i to bih voljela promijeniti, jer biti dobar ili biti glup je isto. htjela bih rijesiti nesto sta me muci jako dugo vremena, previse vec, ali u to cisto sumnjam jer sam preslab karakter za to. htjela bih da ne umre nitko do koga mi je stalo ili koga poznam i da se ne ponovi nesto kao ovo s mojim tatom. samo da se sto manje takvih stvari desava. htjela bih da ostanem i dalje okruzena ljudima koje volim, a pri tome mislim na moje 4 naj naj naj frendice na svijetu i jednog frenda. htjela bih sto manje suza, makar su one neizbjezne... manje pokvarenih ljudi u svojoj blizini, manje odbijanja, manje rijeci kojima me netko namjerno zeli povrijediti, manje lazi... ajde, jos jedna stvar koju zelim, u vezi skole – matematiku 5 koliko se god to cinilo nerealnim (sta ja mogu kad imam idiota za profesora, znam za 5, imam 3). nadam se da ne trazim nesto previse u toj novoj godini... htjela bih da mi po jos jednoj stvari bude bolja od prosle – htjela bih da se nesto konacno pocne desavati, a ne da mi prodje kao 2006, cijela u sjecanju na najbolju godinu u mom zivotu – 2005. voljela bih i da se mogu proslosti prisjecati sa osmjehom i reci: bilo je lijepo dok je trajalo, a ne uvijek s tugom sto je proslo. na tome cu vjerojatno morati poraditi, jer ja sam takva da se precesto volim vracati u proslost na sve one lijepe stvari sta su mi se desile, pa onda budem u kurcu sta toga vise nema. htjela bih biti potpuno sretna, bar jednom, mada znam da je to nemoguce jer znam da bih potpuno sretna bila samo da je jedna odredjena osoba uz mene... previse imam tih zelja da sve bude lijepo i manje bolno nego u prosloj godini, ali na kraju ce opet vjerojatno sve biti isto... mozda sam stvarno preveliki pesimist, ali koliko god ja zeljela sve to, i trudila se oko toga... sve ce opet biti isto. zapravo, uopce ne znam da li cu imati snage pocet se trudit oko necega (a oko NEKOGA, nema sanse, nikad vise). jer uvijek kad sam nesto htjela, trudila se oko toga, nisam to dobila. uvijek je to sta sam ja htjela dobio netko drugi, a ja sam samo morala gledati kako ta druga osoba uziva u tome sta sam ja htjela ili kako unistava to sta bi ja, da sam dobila, cuvala vise od icega. pogotovo u ljubavi,,, tu se stvarno ne isplati trudit. potrosis odredjeno vrijeme na trud oko nekoga za koga poslije shvatis da te samo vukao za nos ili da te ni rdjavim stapom ne bi dirao. ili mu je uvijek neka druga bolja od tebe, ali ti si ok cura i uopce nije problem u tebi. mislim, tako je kod mene. znam da mi zamjerate na ovim zadnjim rijecima, znam da ce mi mnogi zamjerit sta sam tako pesimisticna i sta na nista ne mogu gledati pozitivno, ali jebiga, takva sam. nakon npr. 5 neuspjelih pokusaja, ja za sesti nemam snage jer znam da ce i taj biti neuspjesan i da ce me onda netko tjerati i na sedmi i tako unedogled. ja nisam jedna od onih koji seruckaju da im je zivot u kurcu jer ih na primjer jedan tip nece, ne ide im u skoli ili sta ja znam. takvi ljudi samo zele izazvat sazalijenje, a takvih poznam jako puno. ali ipak, najbolji su mi ljudi koji izjavljuju: da se on/a nije pojavio/la u mom zivotu u to vrijeme, sad bih bio/la 2 metra ispod zemlje ili na psihijatriji ili na heroinu ili sta ja znam. ma dajte, ne serite, sta sam se onda ja vec 100 puta trebala ubit?
ma dajte molim vas!
jer meni se nitko nikad nije pojavio, ni u pravo ni u krivo vrijeme. uvijek sam se sama morala nosit sa svime, bez nekoga tko me voli i ''zivi za mene''. a za one koji me ne poznaju, ja sam jako slabi karakter i jako tesko se naucim nosit s necim. a tek izjave: ubit cu se!! samo zato da te netko zali ili sprijecava u tome,makar ti tako nesto nije ni na kraj pameti. i onda to ljudima oko tebe dopizdi jer to moraju non stop slusat od budala, pa na kraju ako se netko stvarno ubije, pitaju se: zasto? Zasto nisam nesto ucinio/la? zato jer ima puno budala koje seru pa one koji to stvarno misle nitko ne shvaca ozbiljno.
znam, i ja sam imala tih ''ubit cu se'' faza. ali sam se trudila da to ne govorim ljudima oko sebe, jer znam kako to iritira, cak i ako to ozbiljno mislis. na kraju se moras naucit zivjet s cinjenicom da se ne smijes ubit zbog onih koji te vole koliko god te zivot jebao. valjdA.
sad sam malo skrenula na neke skroz lijeve teme, ali bas mi je doslo da i o tome nesto napisem... zato jer oko sebe stalno vidjam budale koje tako nesto seru. a sta cete...
nista, da vam vise ne ispirem mozak sa svojim filozofiranjima, uzivajte mi, sevite se i budite sretni!!
Post je objavljen 04.01.2007. u 16:56 sati.