Ja sam samo čovjek. sada to znam. ni Zlo ni Naopako, samo Čovjek (dopustite da parafraziram Derviša Ahmeda Nurudina Meše Selimovića).
Baš mi se, eto, dogodilo, u nekoliko navrata da u njegovim postovima naletim, i figurativno i doslovno, na vlakove (kao očitu i vječnu simboliku odlazaka). Čak je jednu noć proveo u stočnom vagonu na trećem A kolosijeku zagrebačkog kolodvora. da l' zbog hira il' zbog bijega od stvarnosti, u kojoj, kako i sam kaže, 'velike partije uvijek odnose samo dobri bleferi', doznajte sami.
A ako ova sjećanja na praznik čovjeka rođenog u državi koja ne postoji nisu dirljiva, onda, tako mi svega, ništa nije.