"BESPUCA POVIJESNE ZBILJNOSTI"-APOLOGIJA KRVI I ZLA
...Ukratko,ustastvo i cetnistvo samo su lokalne varijacije necega sto je uvijek i svagda postojalo,a zadatak je povjesnicara da to samo izucavaju,a ne da nad time moralisticki krse prste.Da bi te tvrdnje
posebno podvukao,Tudjman ih nasiroko razmatra u poglavlju pretenciozno nazvanom"Filozofija i povijesno zlo",sto jasno govori da im zeli dati tezinu s vjecnoscu zarucenih i konacnih istina.Tu su zapisane neke od najopskurnijih recenica u BESPUCIMA.Na primjer:"Od praiskona do sada,od svih prvotnih mitologijskih predodzaba,do svih poznijih religijskih i ideologijskih sustava,ili pak filozofijsko-
znanstvenih svjetonazora,ljudski se um krece u podjednako ukletom labirintu protuslovlja o smislu i besmislu nasilja u povijesnom bivstvovanju.Jer u povijesnom hodu covjeka i naroda,nasilje je neprekidna popratna pojava,uzrok i pretpostavka njegova opstanka i isceznuca.S njegovom neizbjeznom prisutnoscu suceljeni smo u vjecitom hrvanju i mijeni svih inih sudbinskih pojavnosti sto uvjetuju povijesnu kob,ljudsku i narodnosnu."Na kraju ovog dijabolicnog mozganja o povijesti,dolazi jedna od zacijelo kljucnih recenica,bez koje BESPUCA jednostavno nije moguce razumjeti.
Tudjman pise da je u"pocecima sve nase poznije,zapadne civilizacije"ugradjeno stajaliste da je"genocidno
nasilje prirodna pojava,sukladna ljudsko-drustvenoj i mitolosko-bozanskoj naravi",pa se"ono ne samo dopusta,vec i preporuca,stovise cak i nalaze rijecju svemoguceg Jahve..."A da bi pokazao kako takav stav nije revidiran ni u novije vrijeme,zapisuje da"nasilne pa i genocidne promjene,kakve su izvrsene i
po skoncanju Drugog svjetskog rata,donose uvijek dvostrane posljetke.S jedne strane,neizbjezno produbljuju povijesne razdore,razjaruju medjunacionalnu mrznju i poticu osvetnicke porive..."Ali,"s druge strane,dovode do etnicke homogenizacije pojedinih naroda,do veceg sklada nacionalnog sastava pucanstva i drzavnih granica pojedinih zemalja,pa to moze imati pozitivne ucinke na kretanja u buducnosti u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove sukobe i medjunarodne potrese".Dakle,genocid moze imati i"pozitivne ucinke na kretanja u buducnosti",jer etnicka homogenizacija ukida"novo nasilje i povod za nove sukobe"!Ovo nije slucajno ili neprecizno ispisana recenica.TO JE GEOMETRIJSKI VRHUNAC TUDJMANOVE"FILOZOFIJE"ZLOSILJA,KOJA SE,PRAKTICKI BEZ OGRADA,SVODI NA GOLU APOTEOZU I PODILAZENJE ZLOCINU I ZLOCINCIMA.
Zato je upravo neshvatljivo da je jedva itko reagirao na ove stavove,pa cak i registrirao da se takvo nesto pojavilo u zacijelo kljucnoj knjizi"povjesnicara"Franje Tudjmana.Nesto vecu paznju knjiga je izazvala tek kada je autor postao sef hrvatske drzave,s tim da je glavnina reagiranja otpala na zidovske organizacije u zemlji i svijetu,ali i njih je zestoko kosnulo jedino(!)Tudjmanovo uvredljivo pisanje o Zidovima u Jasenovcu.Da su BESPUCA prava hrestomanija zla,u kojoj se nevjerojatnom pedanterijom i akribijom dokazuje kako je najproduktivniji i najpropulzivniji dio ljudske povijesti ispisan macem i kamom,to su primjetili tek malobrojni i samo u usputnim refleksijama na tu sredisnju tezu ove knjige,
pa vjerojatno i cijelog Tudjmanovog spisateljskog opusa.Sociologinja Vesna Pusic uocila je tako da je Hrvatska s Tudjmanom na celu utemeljena na Hobbesovom uvjerenju kako se politicke zajednice konstituiraju na strahu od kaoticnog bezakonja i"ratu svih protiv svih".Nasuprot tome,naprednije tranzicijske zemlje u Evropi uzele su za polaziste Lockeov odnosno Rousseauov princip slobode svakog pojedinca i konsenzusa medju njima...No,ova zapazanja opce su naravi i vjerojatno su proizisla iz uvida u prvih nekoliko godina Tudjmanove vladavine,a ne u samu knjigu...
Post je objavljen 04.01.2007. u 11:58 sati.