Pregled posta

Mojoj jedinoj ljubavi


Ti postojiš, nisi samo nedostižan san,
U tvojim rukama se rađaju sva proljeća.
U očima tvojim utapaju se svi nemiri i tuge,
I samo uz tebe se prava sigurnost osjeća.

U meni si probudio neke nove osjećaje,
I otključao u srcu sve skrivene kutke,
Poklonio mi pažnju , ljubav i razumjevanje,
Pa se uvukao u moje srce i dušu, sasvim šutke.

I neka si došao, čekala sam te toliko dugo,
Bez tebe su dani bili hladni, monotoni i sivi.
Kad si mi pružio ruku i rekao da me voliš,
Naučio si me kako se i od ljubavi može da živi.

Kako se realista i romantik iskreno voljeti mogu,
I kako se nadopunjuju u ovom svijetu bez sjaja.
Ti, nogama čvrsto na zemlji, ja u lebdećem stanju,
Ali nas ista ljubav i isto osjećanje potpuno spaja.

Pokazao si mi svijet, onakav kakav doista i je,
Neuvijen u celofan, težak, pun rana što bole.
Spustio me na zemlju, ali mi vratio samopouzdanje,
I pokazao mi kako se i različitosti mogu da vole.






Post je objavljen 05.01.2007. u 05:03 sati.