Treći znak geofizičkog zavoda upravo je označavao točno devet sati i dvadeset i tri minute, kad je zazvonio telefon. S druge strane žice, javio se tajni agent Rascho. Kao po običaju, bio je jasan, koncizan i precizan.
-Slušaj stari....Kava, Merkator, deset i po...
Shvativši poruku, lagano sam kimnuo glavom, ostavio po strani sve redovite obaveze i smjesta krenuo u akciju. Svjestan sam bio ozbiljnosti situacije i činjenice da nas čeka još jedna u nizu dubinskih analiza, koje moramo odraditi prije ulaska u bespuća Europske Unije. Iliti screeninga, po naški. U dogovoreno vrijeme, upravo kod štanda Hrvatske Lutrije, čekao je tajni agent Rascho sa još dvije kolegice, specijalnom agenticom Renatom zvanom Chimoza, te specijalnom agenticom Dijanom zvanom Dijana....
Izljubili smo se javno, čestitavši i zaželjevši jedni drugima sve najbolje i odmah krenuli u potragu za prikladnim stolom. Imali smo puno tema za obraditi prije nego što stigne naš mentor i guru, direktor Frane....
Tajni agent Rascho, koji se krije iza naočala koje nalikuju na dno od demižane i koji svojim usporenim i naoko trapavim pokretima želi prikriti činjenicu da se u njemu krije minuciozni stručnjak za književnost, posebicu rusku, višu matematiku, atomsku fiziku i položaj žena u suvremenom svijetu, započeo je diskusiju sa općim pitanjem: „Šta će te popit?“
Specijalna agentica Chimoza, inače živi dokaz one teorije da se u malim bocama špirit drži, članica je nekoliko, u svjetskim razmjerima poznatih udruženja, organizacija tajnih i polutajnih, sa mnogostrukim vezama u svijetu show-businessa, auto industrije i telekomunikacija...
Chimoza je vrlo cool odogovorila: „Mali makjato...“
Dijana, zvana Dijana, između mnogih svojih interesnih sfera, stručnjak je za matematiku, astrofiziku i kibernetiku. Iako u ranim četrdesetima, još niti malo nije izgubila eleganciju i šarm koju je posjedovala u ono vrijeme kad je glasila za najbolju pičniju u razredu....
Dijana će juicy od borovnice....
Naravno, nipošto nismo smjeli dozvoliti da konobar, ili netko od slučajnih prolaznika primjeti kako se tu radi o raspravama bitnim za sudbinu zapadnog Balkana i svekolikog jugoistoka Europe, pa smo se poslužili izvjesnim lukavstvom. Zajednički smo za stolom riješavali jedan vrlo kompliciran slučaj kvadratne jednadžbe. Vidjevši to čudo od zadatka na komadiću naoko običnog papira, uznevjereni konobar je vrtio očima nekoliko puta po 360 stupnjeva. Celzijusa. A možda i Richtera. Ne znam. Nije bitno...
Dotakli smo se mnogih pitanja i budući da se ovdje ipak radilo o vrhunskim stručnjacima, vrlo brzo smo dolazili do konkretnih zaključaka. Jedina nesuglasica izbila je u trenutku kada se nisam mogao u potpunosti složiti sa nekim Raschinim teorijama o položajima žena u suvremenom društvu. Na svu sreću, naše kolegice su donijele konačni sud obrazloživši to primjerima iz vlastitih iskustava....
Neobavezna rasprava koju smo potom nastavili, naglo je prekinuta u trenutku kad je u glavni hall Mercatora ušetao u svom poznatom elegantnom stilu direktor sektora Frane. Visok i naočit, nekada jedan od najjačih faca sa FESB-a, danas uspješan poduzetnik, iako bezrazložno prokazan od nekih medija kao čovjek blizak listi Velog Mista, izmamio je spontani uzdah zaposlenica iz obližnjih dućana. Frane je bio vidno zadovoljan zaključcima naših višesatnih rasprava, ali ipak je predložio da se još o mnogim pitanjima treba razgovarati i u širem sastavu od ovog društva. Zakazan je novi sastanak za petak ili subotu navečer. Cijela operacija će se odvijati pod kodnim nazivom „Trilj, žabe, Cetina“
Ali to nije sve. Još iste večeri imao sam zakazan sastanak s još jednom radnom skupinom. Kako se i ovdje radi o vrlo tajnoj organizaciji, tako vam ne mogu dati niti osnovne podatke o broju sudionika i sastavu radne skupine. Jedino vam mogu reći da su teme bile vezane za ribarstvo i poljoprivredu. Sa posebnim naglascima na vinogradarstvo, vinarstvo i podrumarstvo. Naročito podrumarstvo...
I ovdje smo morali izvršiti nekoliko dubinskih analiza. Prvo smo započeli sa botiljom „Postupa“. Kako smo imali samo jedan jedini primjerak na rapologanju, nismo mogli sa stopostotnom sigurnošću odrediti kvalitetu. Zato smo krenuli u daljnje istraživanje i sa Pelješca se bacili na Hvar. Prva boca „Pharosa“ nas je ostavila potpuno frapirane, zatečene i u stanju potpune nedoumice.
„Nešto nije u redu!“ – zavapili su složno gotovo svi sudionici radne skupine
Potom je krenula živa diskusija o kvaliteti plutenog čepa, godini berbe, položaju vinograda i još mnogim aspektima proizvodnje. Pa smo bili primorani otvoriti još jednu bocu. Pa još jednu...Pa još....
Kako smo kasnije pronašli put do kreveta i zauzeli položaj u čistoj horizontali, tema je za neku drugu priču...
Post je objavljen 04.01.2007. u 11:25 sati.