Marketing
Slomljena sam... ali život ide dalje...
Konacno sam se udostojila napisati novi post! 
Preko ovih praznika skoro sam svaki dan isla van sa svojom ludom ekipom. 
Ja ne znam sta bi da njih nema..
U ponedjeljak sam spavala kod Ellene,a prije tog smo isli van i otisli smo na blizanke kod crkve..Ja i Dođer smo se dogovorili da ce mo se pravit da smo zajedno kak bi kao napravili Marka ljubomornim (ti je bila njegova ideja). 
Marko i Tena su otisli kupit cigarete i kad su se vratili Marku i nije bas bilo svejedno kaj smo se ja i Dođ „grlili“..Kasnije kad je on vec skoro puko od ljubomore smo mu rekli da smo se samo salili.. 
Otisli smo svi u Vox i brbljali nest bezveze.........Ja i Jan so se zahebavali i tak to.Dok Lana nije nesto rekla Elleni i dok mi Marko nije reko da pozna Hrvoja (nije vazno kojeg).Od tog trenutka dan mi je bio totalno unisten!! 
Ujutro smo se ja,Ellena,Marko,Dođer,Tena i Mislav nasli u Voxu da bi ispratili Marka jer on je odlazio u Čazmu i ne znam kad sljedeci put dolazi...
Bla,bla,bla........Al u ovom postu sam htjela NEKOM porucit da ne treba davat lazne nade ,a kasnije toj osobi slimit srce..No to se nije dogodilo samo jednom..Ta osoba ak procita taj post valjda ce znat da se radi o njemu. 
Ne bi previse o tom jer ne zelim da me drugi sazaljevaju..
Istina je da mi je jako tesko,ali zivot ide dalje!
Ne znam zast ja padam sam na budale to je valjda u genima...
Tak da sam jako tuzna!
Pozdravila bi svu svoju kompaniju,a posebno Tenu 
,Ellenu ,Dođa i jednu osobu koju jako volim!! 
Ovo je jedna pjesma koju je napisala moja best frendica Ellena..
Hodam po rubu života,
ne znam dal da umrem ili živim,
život me mrzi, al smrti se bojim,
ljubav ne zna za me,
bojim se već i sebe same.
Ljubav mog života ne mari za mene,
od mene su ostale smo sjene
što hodaju svijetom
u potrazi za svijetlom,
koje će ih odvesti prema sreći
gdje će moje srce da se izlijeći.
Suza više nemam od plakanja česta,
pusta je i prazna moja životna cesta.
Nemam mjesta gdje da pođem
ne mogu da tebi u susret dođem.
Ljubav svoju ne mogu skriti
mogu samo za njom tiho patiti.
Gdje si ljubavi, trebam te hitno
moram ti reći nešto veoma bitno.
Za životom više ne žudim,
u vječnom strahu ja se budim.
Krhka je ljubav unutar mene
krhka i laka poput pjene.
Svjetla mog života više ne postoje
Polako će da se moji životni dani odbroje.
Naći ću mjesto gdje pripadam
Jer polako u ponor propasti padam.
Post je objavljen 04.01.2007. u 10:11 sati.