Vas sapat u noci dopre do mojih odaja,
Razrusenih snova stajah na pragu zivota...
Kako su divni zvuci sa Vasih postova
Satkana istina i laz u prolazu kroz moja tkanja..
I ponovo zacuh jauk na padinama svog bivanja
Ponovno sama gazim za njegovim sjenama...
Uzeti cu baklju iz ruku proteklog vremena
Mozda cu osvijetliti Nadu
Pronaci Ljubav
Izgubiti Bol...
Mozda svrgnem carstvo Samoce sa svog prijestolja...
I dalje zubore rijeci iz Vaseg usnulog pogleda
Tkanje se proteze ko mlada breza...
Pa tko sam ja da lutam Vasim prostranstvima..?
Pokusala sam povuci moje prosjacke skute sa Vaseg praga
Pokusala sam utihnuti glas srca
Koje nemilosrdno bubnja u stijenku postojanja...
Probudi me plac djeteta koje pokusah uspavati u sebi
Nisu pomogle uspavanke ni`muzika zalutalih ulicnih sviraca
Praznina bez zvijezda neispunjena snom
Okus soli koji razjeda sjecanje...
Probudi me jauk zene
Kojoj nisam dopustila da voli sjenu iza tebe...
Nada 18.12. 2006
"Voli me malo, a voli me dugo!"
Zidovska poslovica
Post je objavljen 03.01.2007. u 22:28 sati.