Super je napisati citavu stranicu pa stisnuti Delite. I rijeci i slova kao mala vojska pozure prema ponoru. Kao Selingerova djeca u "Lovcu u zitu". Dobra je to knjiga bila, razglabali smo o njoj i dan i noc . Bilo je jos nekoliko knjiga poput "Uvoda u psihoanalizu" ,"Kritike ljudskog uma", "Tako je govorio Zaratustra " ali nijedna mi nije bila draga kao ona "U Kordiljerima" Kaubojska. Indijanska.
Progutao sam ju jednu hladnu zimu u malom stanu dok sam bio djete rastavljenih roditelja u nekom novom gradu , pokriven do zuba u mekanom i velikom krevetu.
Kasnije je sve bilo jos bolje.
Nikad dosadno.
Jednom negdje neki zidov me prokleo zeljom da mi zivot bude interesantan.
"Dao ti Bog interesantan zivot"!
Sutra letim ujutro u 9. Tesko cu zaspati. Uvijek mi je drago ostaviti Amsterdam a sad mi je to jos vise drago.Nemam nikakav ozbiljan razlog, osim zasicenja. Za svaki slucaj jucer sam otisao do oceana da ga pogledam. Izgledao je ljut, vani je vrlo jak vjetar, valovi su veliki, zima je , boja oceana je svjetlo smeda, blatnjava. Izgleda kao uzjebana zemlja. Gledam BBC, klinac od trinaest godina uplovio u Antiguu sam preplovivsi Atlantic. Kaze da mu nije bilo dosadno, da je malo valjalo i da je slusao MP3.
Imam osjecaj da vrijeme tece sve brze i da zivot traje sve duze.
Tek sam spustio ruku na njen obraz i vec je svanulo. Zvoni na uzbunu.
Kazes kako si ju cvrsto drzao da si ju skoro slomio onu noc kad nisi htio nista lomiti vec stvarati.
Slomila je ona tebe ledima okrenuta i znatno slabija.
O cemu se ovdje zapravo radi?
Osisao sam kosu i sad izgledam ko i ovi ostali . Lakse ce mi biti, bolje je tako.
Nece me biti neko vrijeme, cuvaj nam ovaj mali institut za raznovrsna misljenja.
Post je objavljen 03.01.2007. u 20:21 sati.