Marketing
Lonely thought I realised...
Zaprepastila sam se nedavno kada sam otvorila ovaj blog i pogledala datum zadnjeg napisanog posta.Učinilo mi se da bi bilo najbolje da blog obrišem budući da ne pišem redovito,ali ne mogu.Prirastao mi je srcu! No mislim da razumijete kako je....
A i kao što vidite u prošlom postu,tu i tamo me nešto posebno naživcira i posebno mi preokupira misli,da to moram napisati negdje,a di ćeš ako ne ovdje? 
A i znam da ću kad tad opet početi pisati redovito ;-) Nadam se barem sada dok nema škole.
Pa eto u par odlomčića da kažem kako provodim dane/što mi puni mozak
(osim onog iz prethodnog posta 
)
Vožnja(sada neki deseti sat)
-da,da,čuvajte se dragi pješaci i vozači,ja sam na cesti!!! Ako želite dajte mi broj mobitela da vam javim u koje doba dana da ne izlazite na pulske ulice 
preopasno je!
Teretana
-praznici ili ne,ne smijem se zapustiti,ionako sam se već lagano ugojila(ma koga ja zavaravam,dobrano ugojila :-)),a osim toga,zaista se dobro osjećam kad vježbam
Kavice
kako bih se rado toga odrekla(mislim zbog zdravlja,jer znamo da se samo kaže da se ide na kavicu,a to što se pije i pivo i kava i ostalo...ne valja!A još kad pridodam štapiće od kikirikija koji mi posebno odgovaraju uz pivo..mmmmm)
...ali nažalost:
otkrivam sebičnost mnogih ljudi i svakodnevno se pitam nije li im život prazan kad misle samo na sebe.
Svađam se sa «prijateljicom» te samo potvrđujem ono što sam i pretpostavljala o njenom karakteru.Slobodno se može svrstati u prije spomenutu grupu ljudi-sebičnjaci.
Što više ljudi upoznajem,to više volim životinje.Ako me netko voli onda su to moje koke(kako ih ja od milja zovem),dvije kujice koje kao da im je jedini smisao života voljeti. Zašto se ljudi ne bi ugledali na pse?
I nije da ne vjerujem u dobro i da vidim sve crno( u ljudima),ali nažalost okružena sam takvim ljudima.Možda nemam sreće pa ne upoznajem one dobre ljude(a znam da ih ima);ali eto tako je.
Ponekada bih htjela da malo lošije prokužim ljude pa barem bi mi bilo svejedno kada idem vani s nekim,ili bilo bi mi svejedno,zapravo uživala bih u vlastitom razredu i sl. jer bih mislila kako su svi oni zlatni...Ali stvarno dobro prokužim ljude.Sve dok mi nisu prebliski,skužim ih po sitnicama koje drugi ne primjećuju,ali te ih sitnice odaju.A nisam licemjer i ne mogu onda ništa imati s takvim ljudima.No nekim ljudima,npr.gore navedenoj prijateljici,rekla sam svoje mišljenje o njoj, no dogovor je takav da ćemo se družiti iz zajebancije,a moje mišljenje ostaje isto (svakako da znam da ubuduće ne računam previše na nju)-dok je njoj navodno stalo do mene(riječi su isprazne,to je nešto što sam odavno naučila)
Ne znam je li problem ili što je,ali zaista se ne mogu dugo ljutiti na nekoga,pa ma što mi napravio.Ja to sve zapamtim i moje mišljenje o osobi ostane,ali ne mogu se praviti više da je ne poznajem,ne odgovarati na poruke i pozive i sl.,a pogotovo zato jer idemo u isti razred i gledamo se svaki dan-a još ako vas osoba uvjerava da je njoj stalo i da joj je žao (iako ne zna zašto bi joj uopće trebalo biti žao..kažem vam,jedna od onih koja je jaka na riječima-a riječi su isprazne)..uglavnom,dosađuje vam dok ne kažete da je sve u redu!
Ona nije moja prijateljica,ne u punom smislu riječi.
Ali eto tko jest :-))
heh nažalost psi me uvijek ružno pogledaju kada ih želim slikati pa nikad ih ne uhvatim onako vesele,slatke s pogledom punim ljubavi :-)) NO nema veze.
Veliki pozdrav!
Post je objavljen 03.01.2007. u 19:06 sati.