Argroth je stajao na rubu litice dok se ispod njega miljama daleko prostirao bezličan krajolik kamena i prašine. Iz dubine ponora odjekivali su glasovi strahovite boli i očaja. Dozivali su smrt da ih oslobodi užasa kojeg su trpjeli zarobljeni zarobljeni na granici svijetova. Ali ovdje smrti nije bilo, nije bilo niti života.
Argroth je ispunjen pohlepom i žudnjom za moći stajao između Enhola i Tharu držeći dio pločice koja mu je ispunjena energijom pržila ruku, ali on na to nije obraćao pažnju, ništa nije osijećao. Pogled mu je bio usmjeren prema daljini gdje se okupljala vojska. Uskoro će ih pustiti da prijeđu granicu, njihova snaga bliži se vrhuncu, uskoro će svijet biti njegov. Na njegovom bijelom licu zatitra zloban smiješak. Pogled mu se spusti na krhotinu pločice koju je držao. A oni neće moći ništa učiniti, pomisli i glasno se nasmije.
Ratnici su se približavali. Zrakom se prolomi zaglušujuća buka teških neujednačenih koraka i krikova.
Post je objavljen 03.01.2007. u 19:34 sati.