Moje stanje nirvane
Trudim se gledati na svijetlu stranu svijeta,
Ali od svega zla je ne vidim,
Pa kako onda da se dobru nadam,
Kada ga od rana djetinjstva ne upoznah.
I ne osjetih nikad čari toga svijeta,
Bilo je to dio nekog drugog vremena.
Kada si u bajke još vjerovati mogao,
I kada ti nisu rušili sve sne,
I kada si mogao sanjati slobodno,
Makar same neistine.
Osjećao si se dobro,
U svome svijetu iz bajke,
Slobodan od svih zala,
Bez bježanja od svijeta koji te okružuje.
Pružim ti ruku,
Poželim da je uhvatiš i više ne ispustiš,
Da me opet, na tu jednu sekundu,
Pravome svijetu približiš,
Onome svijetu u kojem to možemo biti mi,
Ne samo krinke i iluzije
I ono što bi oni željeli.
Poželim da je obostrano ono što osjećam ja,
I da je moja ljubav prema tebi prelazna,
Jer tvoja toplina je bila presudna,
Kada u srce se jednom uvukla,
Iz njega više nije izašla.
No, okrutna stvarnost je drukčija od našega svijeta,
I čim me vrijeme od tebe odvoji silom,
Nestaje i moja poletnost,
Opet se osjećam sama i nemoćna,
Bez nekoga da me zaštiti,
Bez nekoga da me zagrli,
I barem na trenutak odvrati od moje tuge.
Mičem se polako ulicom,
Vučem se po zidovima u melankoniji,
I zamišljam da dolazi kiša,
I ispire sve osjećaje.
I ostavlja me opet samu
U mome stanju nirvane....
AUTOR: nepoznat!
Post je objavljen 03.01.2007. u 19:34 sati.