I ja se sad razmišljam što da kažem.
Ja sam inače vrlo sretno dijete, imam obitelj, prijatelje, skoro sve što poželim... što bi meni moglo faliti? Ali znam što mi smeta.
Imam sestru koja me uspijeva naljutiti, iako sam najčešće ja kriv.
I ona je puno bolja osoba od mene, iako to sama ne priznaje, i jeste znali da piše pjesme? I priče, i svira gitaru, i zove ljude u čudno doba noći, jer ona ne večera, pa ne može zaspati.
Ali ja to i dalje valjda ne shvaćam, ne znam zašto joj uvijek nešto obećavam, iako znam da to neću ispuniti? Kao da izazivam, kao da namjerno želim da se ona ljuti na mene. Ali ne želim,i svake godine sam ovakav, i mrzim to, i obožavam kad ovako hodam kroz svijet, i volio bih da sam bolja osoba, i mrzim novogodišnje odluke jer ih nikad ne ispunim, i obožavm gledati nebo u ovo doba, jer moj grad ima najljepši pogled na more, i nebo, i... I volio bih da i vi možete vidjeti ono što ja vidim, i volio bih da moja seka zna koliko mi je važna...
Ali ona mi više neće vjeruje, jer sam je previše puta izdao.
I neću ti više ništa obećati. Jer ne želiš da ti više išta obećam, jer znaš kako to završi.
Sjećaš se onoga s Morrisonom?
"Svi tvrde da postoji jedan svijet...
Ja tvrdim da postoje dva...
Jedan je moj,
a drugi dijelite kako hocete..."
Jim Morrison (The Doors)
I što sam ti rekao u kakav svijet ja vjerujem? Ja i dalje smatram da je svatko gospodar svog svijet. Ne znam da li mi vjeruješ, i oprosti što sam prejadan da se javim sestri.
Post je objavljen 03.01.2007. u 18:04 sati.