Igrani događaji u sudnici M. Vukmirice, u sudnici na RTL-u i stvarna suđenja u RH, sustav optužbi i sustavi obrane osumnjičenika (optuženika) i „rezultati“ svih tih suđenja, sve to zajedno ponukalo me da napišem ovaj post.
Najprije moram reći da ima takvih „slučajeva“, koje ja ni u snu ne bih mogao odsanjati. Neki „slučajevi“ su upravo nevjerojatni. Ja pretpostavljam da scenaristi za „TV suđenja“ koriste materijale iz sudskih arhiva jer mi se čini da nitko nema tako bujnu maštu pa da može izmisliti ovako nevjerojatne priče. Ako su TV sudske priče potekle iz sudskih arhiva, to znači da su se slični slučajevi doista događali. Ako tome dodam i stvarne sudske procese koji se vode kod nas i u Hagu, tada naša stvarnost postaje doista nevjerojatna. Ja osobno ne mogu vjerovati da su odnosi među ljudima, bračnim partnerima, poslovnim ljudima, među političarima itd., gledani kroz sudsku praksu doista pali na tako niske grane. Toliko zločina, toliko kriminaliteta, prijevara, lažnog svjedočenja, krađa, ubojstava i ne znam čega sve nema, govori o totalnom moralnom glibu u koji je zapalo naše civilizirano ljudsko društvo.
Pada mi na pamet vjerovanje kršćana (katolika) u sudnji dan, kada će Bog preko svog sina Isusa doći i suditi mrtvima i živima. Pretpostavljam da u Božju pravednost ne treba sumnjati a to bi trebalo za vjernike značiti da bi se morali plašiti sudnjeg dana jer će im biti od Boga tada suđeno bili oni živi ili mrtvi. A u nas je (prema službenim podacima) 87% katolika. Nije moguće da samo onih preostali 13% nekatolika čine djela za koja se odgovara pred sudbenom vlasti.
Osim toga, crkva priznaje samo Božje zakone. Nadbiskup Bozanić se začuđeno upitao:“Kako je moguće da se u državi, u kojoj 90% žitelja čine katolici, donose zakoni protivni katoličkoj vjeri?“ Ja iz toga izvlačim zaključak da osim ljudskih zakona postoje i Božji zakoni. Ako je tako, ako postoje Božji zakoni (koji su vjerojatno apsolutno pravedni), zašto nam trebaju ljudski zakoni i zašto je potrebno ljudima da sude „griješnicima“ ako će to učiniti (ili možda već za života svakog čovjeka čini) sam Bog? Što je ljudska kazna u usporedbi s Božjom kaznom i zašto nam trebaju obadvije?
Ljudi – vjernici svoje grijehe ispovijedaju u crkvi pred Božjim izaslanikom, crkvinim predstavnikom. Tom prigodom, uglavnom im bude oprošteno (tako im se kaže), nakon što moraju izvršiti zadanu im pokoru. To crkveno opraštanje ne vrijedi ni za jedan ljudski sud, pa ni za sudove i zakone koji vrijede u zemlji katolika.
Nakon ovakvog razmišljanja ostajem potpuno zbunjen.
Post je objavljen 03.01.2007. u 13:02 sati.