... a vrijeme je ujutro nekako mirisalo na proljeće.
Mozga jošte zgužvanog,
i misliju nesuvislih,
večeras nudim samo bric-a-brac
i triviositnice
Nadam se da neće pasti snijeg. Gume su mi toliko ćelave da pri kretanju cvile ko cvilidreta.
Osjećam se kao Starsky ili Hutch
"He's getting away! Get him!" CVIIIIIIIL! CVVIIIIIIIIIILLL!!!
Jednom sam, zbog ćelavih guma, zaplesao valcer na križanju, u debelo osniježenu ponoć, na debelo utabanoj Slavonskoj.
Nepromišljena kočnica, duugi spoori zaustavni put, i
'jen-dva-tri-okret-jen-dva-tri-okret'.
Srećom, bio je to samotni ples.
Valjda zbog mećave, drugog automobila u tom trenutku nije bilo na vidiku.
Iako je ples trajao kratko, kada je završio bio sam obliven znojem.
Sjedio sam tako, dijagonalno, (na pustom su križanju svjetlucala božićna semaforna svjetla - 'žuto!-žuto!-žuto!'), još pola minute.
Zatim sam udahnuo, lagano okrenuo u pravilni smjer, i otišao kući.
Murray je jučer opet bio u petlji 2. veljače.
Iako sam uredno odslušao i položio filmološke osnove kod prof. Peterlića
Ovaj film, za razliku od mnogog Truffauta, Godarda ili "Breze" A. Babaje
Pogledam svaki put kada je na ekranu.
(Pomaže i činjenica što potonjih nema na ekranu)
Uzgredbudirečeno, svaki put ponovo pogledam i - ne sramim se reći - "Povratak u budućnost",
jedan, dva,
a bogami i tri.
Ne radim to zato jer su ti filmovi toliko dobri
Ili zato jer sam malouman
Nego zato što (i zato da) mi mozak potom danima divlja od
MAŠTANJA O BESKONAČNOM DANU
Vrijeme koje nije vrijeme,
Nije rijeka nego fontana
Moći
pročitati sve knjige
pogledati sve filmove
poslušati svu muziku
naučiti svirati sve instrumente
naučiti sva tajna, manje tajna i netajna znanja
napisati roman... ne, to ne bih mogao... papir bi svako jutro bio prazan
jedino ako... ne naučim metode mnemotehnike, kao negdašnji đaci s integralnom verzijom "Smrti Smail-age".
...
...
...
Seks, droge, alkohol, mogućnost zadovoljenja svih postojećih niskih i visokih poriva...
Bez fizičkih posljedica
Obestjelovljenje
Svemoć...
Kad bi nastupila blaziranost?
Očaj, histerija, nasilje? Ludilo? Suicidalnost?
Da li bih oklijevao učiniti radikalan potez iz straha da se omča ne raspetlja baš taj dan, baš tog trenutka?
Koliko bih dugo oklijevao? U kojem bi mi trenu postalo svejedno?
Je li sukus hrabrosti ravnodušnost spram djelovanja?
Ili je to ludost?
Razlikuju li se hrabrost i ludost uistinu samo u postotku nanijetog zla?
Ponašanje duha u moralno/etičkom vakuumu?
Dolazi li moral iz ljudske nutrine?
Da li je osjećaj nadvladavanja sebe uistinu ravnovjesan božanskom spokoju?
Jesu li to osjećali sveci i mučenici?
Je li Bog uistinu omnipotentan, ili je samo "toliko dugo ovdje da sve već poznaje"?
Što definira Boga?
Dosegnem li ili opovrgnem sve što ga definira, gdje to smješta mene?
Za koliko bih naučio bubnjeve?
..deep issues, man.
Da se ne dotičem putovanja kroz vrijeme, teme za još višednevniji autizam, punog pitanja, i malo odgovora.
Da se ne dotičem tek 'Paleta samog na svijetu'...
***
Dočekom nisam oduševljen.
Jedan je aspekt bio izvrstan,
ostali su podbacili.
Podbacila je čak i kompilacija, proklet bio DVD-plejer koji svira po abecedi.
Had a good hair-day, though...
***
Zaboravih, jesu li neparne godine sretne ili nesretne?
Broj sedam bi trebao biti sretan, il' se varam?
Možda samo "signifikantan"?
Hoćemo li ove godine stati u neko signifikantno govno?
***
KOMAD STRUJE SVIJESTI
Pada kiša ubi miša
Miš mi je polje popasel
Jao sigameni
O-re-na-vol-looooveee....
pasulj gulj gulj.. gulj-gulj-gulj...
***
Slušam Bijeli album
i padam ničice
Sanjao sam jednom davno da su me Bitlzi, u samim počecima karijere, uzeli u bend umjesto Harrisona.
George je rekao: "Momci, žao mi je - izlazim. Mislim da ovaj bend nema budućnosti.
Ovaj mladac me može zamijeniti. Nije loš".
Bijaše to lijep san.
OČAJ ZA KRAJ
Mislim da ni beskonačnost ne bi bila dovoljna da skladam nešto tako savršeno kao "Happiness Is A Warm Gun".