malo o prvom prvom.
hodali smo radicevom prema trgu nakon gledanja vatrometa i cijeli svijet oko mene bio je skakutavo saren i trostruk. optimistican, ne, sjetno nostalgican, prije.
s lijeve strane izgubljeni prijatelj a..., s desne bambz, spontano ruku pod ruku koracamo prema kolima hitne pomoci na trgu. obavija nas topli zrak, a... zeli vidjeti tko je nastradao i tjera nas da trcimo.
zeljela sam da znaju, da je ova vecer za mene nesto posebno i koliko se dobro osjecam. koliko mi je drago da su pokraj mene. kao i ostali. jer nitko ne fali, samo jedan viska (u harmoniji). na udaljenosti od 5 metara, oko mene hodaju svi ljudi koji su mi u ovom trenutku, u ovom zivotu potrebni.
- nalazim se bas ovdje, bas gdje trebam biti! - letim kroz zrak, nizbrdo, uz njih.
- pa, zapravo, tu se i prvenstveno radi o tebi.- primjetila je bambz.
gravitacijska sila koja je ujedinila te razlicite ljude, te veceri, bila sam ja. i svi su letjeli kao planeti oko mene, te bili toga svjesni. kolaz razlicitih razdoblja i znacenja, kroz cijeli moj zivot.
najbolji osjecaj na svijetu. znati da si to mogao samo ti.
Post je objavljen 03.01.2007. u 02:08 sati.