Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vaseljena

Marketing

MANIFEST PATOBLOGIJE

Image and video hosting by TinyPic

(...)
7. Niti jedan od ovih Zakona za nas ne važi. Jer - Patoblozi Rulez!
8. Patoblogija je Djelo bložje, a djelo bložje, to smo mi - patoblozi.
9. Mi smo iskonska monarhija: IT-mologija nas uči: mona, tj. pička + arhe, tj. počelo = Sve je počelo, pa nek sve i ide u pičku lepu materinu!
10. Mi propovjedamo smrt romana. Simića.
11. Sve prije nas bistra je voda gorskog potočića; goli kurac. Prije nas jedino što je od zapisanoga ostalo, to su stećci: a i oni izgledaju za kurac! A ni poslje nas ne će biti puno bolje, samo, za to nas boli, i opet, kurac. Jer imamo velike, bol je svjetski: Weltštrc!
12. Mi jedini znamo što je Isus pisao prstom u prašini: to je naša Tajna! Jasno, otvoreni smo za ponude; jebiga, svatko ima svoju cijenu.
13. Pisati svijetu, to je pišanje u rijeku; pisati Hrvatima, pišanje je u vjetar.
14. Mi zagovaramo otvoreni književni terorizam: čovjeku u obranu vlastitog dostojanstva nije preostalo ništa drugo do kutija olova; also sprach Krleža, a Krleže sind Falschspieler und Mörder.
15. Bauk Patoblogije kruži Hrvatskom: mi ćemo vam, na kraju, izvagati srce i bubrege!
16. Ono o čemu se ne može govoriti, mora se napisati na Blogu! Wittgenstein sere!
17. Ova točka obuhvaća sve ono što se ovim popisom inače propušta normirati. Ona ne obuhvaća samu sebe. O tome govori točka 17 a.
17 a. Ova točka govori o onome što nagovješta točka 17: ona obuhvaća sve one točke ovog popisa koje se ne odnose na sebe same. Pitanje odnosi li se na sebe samu nije nelogično, ali je patetično.
18. Ovaj je Manifest pisan mimo naše volje: mi smo samo pisari, ne pisci! Nama nije cilj izdati knjigu, nego domovinu.

Evo, za sada toliko. Ne mogu se koncentrirati s blizankama na mudima. Zanimljivo iskustvo. Nemanja 02.01.2007. 22:04

Apendix:

Limb ne postoji! Odlukom Pape Razzija. Shit happens!
Ako već ne možemo promijeniti svijet, promijenimo birtiju.

Manifest je prethodio Revoluciji. Manifesti Avangardi. Umjetnost je postala nerazumljiva bez prethodnog objašnjenja: postala je oznanstvljenaž. I zato nadosjetilna.
Mi to ne jebemo: naše riječi imaju okus. Okus pičke! Probajte, nikada ih ne ćete zaboraviti! Nakon nas, sva će vam ostala umjetnost biti za kurac: jedino smo mi načelni (vidi: točka 9.): mi smo pičke, bre!

Na kraju, mi ćemo vam odrediti točnu dijagnozu: to doduše ne će više biti od ikakve važnosti an sich, ali će biti für uns. Ako ništa drugo, lijepo je znati da ćemo vas nadživjeti! Nemanja 02.01.2007. 22:15

Politički aspekti patobloškog djelovanja
Ovaj Manifest izravno je konfrontiran onome što devetnaestostoljetna anakrona američka politička misao misli pod pojmom Manifest Destiny: to je samo fraza koja izražava uvjerenje da USA imaju misiju širiti svoju formu demokracije i slobode. Mi općenito osobe uvjerene u vlastitu misiju, kao i kompanije i korporacije, smatramo ili imbecilnima ili ludima; u oba slučaja blagotvorno je djelovati teroristički, čak i preventivno: u tome se jedino slažemo s aktualnom politikom Sjedinjenih Američkih Država.
Sloboda ne ume da peva kao što su sužnji pevali o njoj - mi naprosto iz estetskih razloga ne možemo opravdati demokraciju! Samo je neslobodan narod poetičan narod!
Naše delovanje ni u jednom jedinom trenutku, pa ni iz nehata, ne mari za opće dobro: jebe se nama za to! Nama je samo do toga da je nama dobro, a dobro nam je jedino pri pogledu na to kako je vama loše! Otuda je jasno da je osnovna svrha naše poetske delatnosti izazivanje Zavisti i Jala!
Patoblozi žele vas ne žele učiti, nego mučiti!
Nakon nas, poželet ćete da niste rođeni i proklinjat ćete dan kad ste nas sreli.
Politika je za nas - hommage manieri - kaos iz državnog rezona. Metežnik, to smo mi.
Mi smo izrijekom protiv načela supsidijarnosti: nema tako minornoga posla kojime se mi, kao vrhovna instanca, s vrha (dakle: svhra društvene sinergije) ne bi mogli pozabaviti! Jer, što god vi taknete, zajebete; to je nas uči iskustvo naših djedova!
Politika je sasvim autonomna sfera, slobodna od bilo kakve tiranije morala: moraliziraju tetkice i pisci stvarnosne orjentacije: pičkice, ukratko.
Naš se društveni angažman sastoji u angažmanu oko našeg društva: oko Patobloga. Za ostale nas boli kurac. Jer su pičkice.
Mi propovjedamo kako živjeti u skladu sam sa sobom i s drugima: lake žene i teške droge tu nisu sasvim beskorisne. Tuđe patnje naš su mir: taj sklad nazivamo satisfakcija.

(...) Nemanja 02.01.2007. 22:54

PRVI AKSIOM PATOBLOGIJE

Za pojedine prakse do sada je postojala samo teorija urote; mi smo njen poiesis! Nemanja 02.01.2007. 23:03

joj nemanja boli me glava od tebe, sta si se uzbrijo u ovaj kasni sat (cuk il netopir?), ko da si cijeli dan citao severa, tako si se isposemerio. svida li ti se ova rijec, nemanja, isposemerio? hja, i ovo tvoje propagiranje izazivanja zavisti i jala mi je tako..pubertetski. mislim da eventualisti imaju bolji manifest. to je zato jer su im ga zene sastavile. Manistra 02.01.2007. 23:12

Nemanja, odlično kasnije ću se priključiti raspravi.
Manistra to sigurno govoriš zbog onog tvojeg štakorolikog eventualističkog prijatelja zbunjena pogleda, kao da mu se vjeverica posrala u oko. Markiz de ga Sad 03.01.2007. 00:11

Markiže, blog ti se sve teže učitava na svim mogućim kompovima i svim mogućim vezama. Zamisli, sigurno ima još ljudi koji ti pristupaju tako da uturaju kurac od telefonskog priključka u komp. Takvi te valjda više uopće ne mogu učitavati. Učini nešto.
Nadalje, prederluk nismo apsolvirali. Ti si priznao da si homoseksualac, ali nedovoljno iskreno. Moraš navest imena i prezimena nekih pet povremenih ljubavnika tvojih pet povremenih ljubavnika da bi stvar, što se kaže, sjela.
Manifest patoblogije pozdravljam. Predlažem da svaki član pokreta mora pronaći mjesečno jednu žrtvu na blogu na kojoj će se iživljavati. Štoviše, moj je prijedlog da, uz Nemanjino vodstvo, pronalazimo najgluplje i najbezazlenije blogove i onda ih uzdižemo u nebo sve dok autor ne pomisli da ga je pomilovala božja ruka. Potom ga napuštamo uza seriju uvreda.
Nadalje, patoblogeri se trajno moraju odreći identiteta iz tzv. stvarnog života. Njihova privatnost je izlišna izvan svijeta blogovskih pseudonima.
Još dalje, patoblogeri moraju plaćati članarinu Lijecenomkatoliku ili njegovom koalicijskom partneru Lecenompravoslavcu. Ona iznosi hiljadu kuna mjesečno i ostavlja se u kuverti na šanku Limba u poslijepodnevnim satima svakog posljednjeg četvrtka u mjesecu. Preporučuju se novčanice od 200 kuna. Po tom ritualu, cijela se skupina u povijesti bilježi kao četvrtkaši.
Izgnaniče, budući da pojma nemam tko si izvan ovih sfera, ja tebe sanjam s mnogo manje ograničenja. Jednom sam te vidio u snu kako karaš Froda ogromnim plamenim kurcem u nekoj podzemnoj katedrali gdje po stropovima visi i kriči hiljade knjiških moljaca a zrakom lebdi zdvojna vila Manistra, lepeće satenskim krilcima i samozadovoljava se. Nemanja se šulja po najvišem svodu i iz njega kaplje gadna zelena sluz koja prži moljce pod sobom. Na uzici vodi Markiža, nagog i nasmijanog, koji isto drka kurac. Dr Kuro Barjaktare, golem Golem, pada već satima u ponor okružen teškim, prijetećim eskadrilama svezaka Ujevićeve Hrvatske enciklopedije. Kad se svi izdovoljite, gledam to u snu, onda se probudim. Jesam li i ja možda homoseksualac, to se uvijek zapitan onako neugodno zasaftan i probuđen usred tužne hrvatske provincije gdje se ovih dana zbrajaju štete izazvane dolaskom nove kalendarske godine.
Baka je jutros popila vilijamovku i crnu kavu, komad kruha je pojela sa zdenkasirom i odgledala sapunicu. Sutra ujutro je vodim u MUP jer je izgubila ličnu iskaznicu. Vodim je i u foto-radnju da je uslikaju za ličnu iskaznicu. Vrag zna hoće li morati skinuti rubac ili može proći ovakva, zabrađena, katolički fundamentalna. Gdje je nestala Baka? Gdje je nestala Luce? Gdje je Igra? lijecenikatolik 03.01.2007. 00:12

oh, tako me veseli sto je markiz ponovo u igri (slobodno shvatimo ovo i doslovno, khe khe) Manistra 03.01.2007. 00:17

Molim lijepo, Markiže, ja sam jedini dočekao Novu godinu striktno na ovome blogu. Bio je to izniman reality umjetnički pothvat. Želim da me netko uzdigne u nebo i o tome napiše esej. Mislim da sam ga zaslužio. Pratite samo vrijeme objave mojih komentara. Ja sam savršen. lijecenikatolik 03.01.2007. 00:20

Auu, ispričavam se, nisam ja dočekao 2007. na Patologiji, bio je to Lecenipravoslavac. Ali, jebi ga, što da radim, ne mogu a da se ne kitim tuđim perjem. To mi je u krvi. Dakle, predlažem da Patoblogeri moraju uporno prisvajati tuđe vrijedne rezultate. Primjerice, ja sam uvjeren da je Nemanja, dok se liječio od hemeroida pretprošlo ljeto u Krapinskim toplicama, u svrhu terapije ispisao onu domaću biblioteku Jutarnjeg lista. Za Edu Popovića mu je trebalo cijelo poslijepodne. Čak se i naživcirao što nije završio do Dnevnika. Markiže, ispod svakog posta imaš oko 50 kartica komentara. Ti si najplodniji hrvatski bloger svih vremena, i vrijeme je da promijeniš dizajn. Zajebi slike, pregledan font, samo bijelo, i brzo učitavanje. Kad te napustimo, onda si vrati svoj star, izgužvan, sada već smiješan kvazidizajn i tu si raskopanu ruku gurni kroza sfinkter. lijecenikatolik 03.01.2007. 00:31

Manistra: To je samo prolazna senzacija. Problem je vjerojatno u tebi ili tvojoj najbližoj okolini. Vjerojatno si stigla iz Dama pa si dešperatna, ili tako nešto. Vidjet ćeš, sutra će sve biti u redu.

PATOBLOZI NISU PRAZNOVJERNI; PRAZNOVJERJE DONOSI NESREĆU!

@Lečeni: Moramo se ponašati kao Borg. Jednostavno ćemo asimilirati niže oblike života. Dođemo na neki blog i asimiliramo ga. Zapravo ga ne asimiliramo nego uništimo, ali moramo imati nekakav program, pička mu materina! Ili barem alibi.
Jasno da je svaki mogući pokret otpora uzaludan:
We are the Borg. You will be assimilated. Resistance is futile.

I, Lečeni, nemoj da sereš: ja sam bio uz tebe i kad si već bio trijezan - otišao si po mineralnu u frižider, i nikada se više nisi vratio. Možda ovo nisi ti, ili, ako i jesi, nisi isti ti.
A što se tiče notebooka, kako bi radio kad si gemišt polio po tastaturi misleći tako sprati masnoću odojka!

Ti savršen? Vidim da si jako umišljen!
I ja sam prije bio umišljen; sad više nisam, sad sam savršen
!
(Jebote, ja sam zbilja savršen, i ostavljam o tome dijaletkički dokaz.) Nemanja 03.01.2007. 00:36

Da, Nemanjo, bio si i ti ali ja sam se prvi sjetio da sam bio samo ja. Uostalom, to dokazuje mjerač vremena. Nemoj sad da pejstam. Poslije sam se isključio jer sam prešao na porno sajtove. Jebi ga.
O, Manistro, drago mi je da si i ti s nama. Mislio sam te snubiti al sad kad vidim da je došo i Nemanja - neću. Stidim se i bojim se da ću ispušiti ko Izgnanik. lijecenikatolik 03.01.2007. 00:49

Da, ta žderemo ih ko Borg, to je genijalna opaska. Nadalje, gdje je Književni Terorist? Jako mi nedostaje. Njegov ste blog požderali, svinje jedne. lijecenikatolik 03.01.2007. 00:50

MANISTRA Imam poklon za tebe. Novogodišnji, of course. Svatko drugi sad bi talambasao o borealnom koinu i čaši od češkoga kristala na hrastovom stolu, ali, ne ja: ja ću posuditi od prijatelja Bejzika, koji je posudio od velikog Severa, da mu nikad ne vratimo nego da ti predamo dalje: Sever je znao spominjati izvjesnog svevišnjeg gnarra koji hoda po mozgu i, veli Bejzik, tu i tamo zapleše tango!
Zar to nije fenomenalan sasvim ispošemereni izum: svevišnji Gnarr!

AKSIOM BROJ 3.

Mozgovima drugih, šeće svevišnji gnarr, i, tu i tamo, zapleše tango!

I, da, draga, kažeš da Ekskurzionisti imaju bolji manifest jer su im ga napisale žene; dokaz je tome pubertetsko spominjanje jala i zavisti, koje je svrha našeg djelovanja; to ti se samo tako čini, jer si žena. Ali, nema problema: imaš ti muda!

Čuj, Manistra, očito si vrlo umorna: pičkca, pička i pizda mu materina, zar ti usred ove patoglogije zaista misliš da je nama stalo do bilo kojeg kurca, do bilo čijeg mišljenja, ili do nečijeg, pa i hrvatskog jala? Daj, stara, idemo ponovo, polako, to sam ja, tvoj Nemanja: ljubavi, jebemu mater, pa zar smo u drugom razredu srednje i do pičke dolazimo pametnim diskusijama na satu materinjeg jezika? Ne mogu te prepoznati: čini mi se da me ne prepoznaješ! Kako taj Dam djeluje na ljude: ili neku drogu piju s nogu...
Konačno, misliš li da bi bilo pametnije kazati da je svrha izazvati Buku i Bijes?
Ili bi mogli samo kazati da je Svrha ono s Vrha, a na vrh kurca mi se već popelo objašnjavati da je tamo samo rupa, bilo tvoja, bilo moja! I sad kad bih ja to znanstveno utemeljio (manjak ozačitelja pa označitelj manjka, a onda smo već na horsu), tebe bi opet zaboljela glava. Kao da sam ja kriv što svakom pokretu prethodi Manifest i što je umjetnost po svom najvišem određenju ono prošlo.
Jeb'o vas Hegel! Neću više ništa da vam tumačim. Jeb'o vas hermeneutika.
Odsad samo prorokujem, k'o Nietzsche, i, kao Igra, nikom više nema šta da objašnjavam.
Osim, Manistra, tebi. Tebe volem.
Luci ne, jer ona sve ionako razume.
I nikad je ne bole glava. Nemanja 03.01.2007. 01:01

Kao i svaki sveti tekst, recimo Vede ili Vegete, i ovaj Mani Gotovac Fest mora da se tumači: u tome i jest suština: tekst se prvo Objavi, a onda ga generacije tumače, upisuju u njega nova značenja, vlastita iskustva, i....uf, baš me smarate. Evo dakle, Manistra, šta znači Zavist i Jal:

Naše delovanje ni u jednom jedinom trenutku, pa ni iz nehata, ne mari za opće dobro: jebe se nama za to! Nama je samo do toga da je nama dobro, a dobro nam je jedino pri pogledu na to kako je vama loše! Otuda je jasno da je osnovna svrha naše poetske delatnosti izazivanje Zavisti i Jala!
Patoblozi žele vas ne žele učiti, nego mučiti.

Svaka politika, licemereno nas uče u školi, nastojanje je oko općeg dobra. Mi već u prvoj rečenici ovog kapitalnog programatskog pasusa sasvim ISKRENO kažemo da nas za opće dobro bole kurac. Mislim da je ta ISKRENOST u starogovoru osnov neke moguće etičnosti naše pozicije, ako se o tome uopće može govoriti i ako je uopće ikome do nekakvog ćudorednog opravdanja i sveta i položaja patobloga u kosmosu.
Mi, patoblozi, nismo dakle univerzalisti, nego smo zainteresirani, i to najiskrenije, samo za naše PARTIKULARNO dobro: mi time apriori otklanjamo bilo kakvu pomisao na ideologijsku dimenziju našeg poetsko činodejstvovanja: ovde nije reč o IDEO LOGOSU već o MITO LOGOSU: mi naime lepo kažemo da imamo svoju Tajnu, i da smo otvoreni za ponude (tačka 12.). Tako što nikakvu partikularnu bozu ne prodajemo kao opšti interes i dobro, mi smo s onu stranu dobra i zla današnje Politike: čak nismo ni cinični, pa da smo prosvećeni ideolozi, koji bi znali za laž svoje pozicije i unatoč znanju te laži nastavili činiti isto, baš kao da ne znamo što činimo! Mi jednostavno ne jebemo nikakav univerzalizam, jer, kako kaže Kizza: ovo je bre Monarhija: načelna vladavina onog jednog samog, a to je Mona: Gigantska Kosmička Pička, tj. CRNA RUPA.

Time dolazimo do KOSMOLOGIJE PATOBLOGIJE i to PATEOGONIJE:

En arhe en ho patobLogos - a ne patologos kako neki falsifikuju, skidajući Dedinu sliku pre vremena! - a taj Logos iskoni be u pizdi mile matere: Crna Rupa!
Kao što vidiš, Manistra, Večno je Žensko ipak u prvom planu: nekoć se tumačilo da nije čudno što je sve otišlo u kurac kad je počelo u Jajcu, a danas se ipak zna da je svet ide k svome kraju koji je i početak: u tri pizde materine! Time je očuvana i tajna svetoga trojstva, o čemu ipak ostaje da se sazove Neumski koncil, pa će da razvidimo tu kontroverzu Filioque, jednom za svagda.

Ali, da se vratimo onom prvom pasusu: Nama je dakle dobro jedino kad je drugima zlo! Taj stav ne sme da se tumači heteronomno, kao nekakva zluradost: kao, nek susedu crkne krava! Ne, to je za Zagorce, tetkice i civile. Što kaže dramaturg Vidić, to je za pozadince! Nama je Dobro, kad je drugima Zlo znači da : a) s jedne strane naše je dobro izazvano time što je drugima Zlo, dok je b) s druge strane tuđe zlo izazvano time što je nama Dobro! Je l' ti sad sve jasno? To je neverovatna dijalektika i strašno humana interakcija: niko tu nije kriv, to je čista Karma! Ptičar recimo jebe mater Droljcu i ovome bude mučno do te mere da mu zabrani komentarisanje na blogu, dakle: bude mu ZLO, što istom kod Ptičara izaziva DOBRO! Na TOM I TAKVOM dobru, a ne nekom epikurejski shvaćenom nasladnom dobru ZAVIDE ti i takvi vragovi žuti i zeleni i ne samo zeleni i žuti, nego i crni! I to je taj JAL: jal što je nama DOBRO, a ne što smo pesnici kao Byron, ili što smo bogati ko Đajić! Ne znam pratiš li ti ove klasičnonemačkoidalističke autonomije, ali, stvar se ne da više uprostiti a da ne izgubi na autentičnom značenju i značaju.
Voli te tvoj, Nemanja 03.01.2007. 01:27

Na obvezu pod slovom d gledam s prezirom, majku vam vašu brezobraznu. Markiž, nemoj mi gledat u križ nego miči to ruglo suvremene kulture. Žene ste našli zajebavat, i to svoje, članice svog legla, koje s vama dijele jazbinu! To se više priliči onom dripcu Lebu, koji bi si trebao nabiti silikon u glavu da mu mozak bude veličine normalnog.

NEMANJA, jel čitaš ti mail, bokte? Želim, ili bolje, žudim (lacanovski) da mi rečeš iz kojih filmova su ono citati. Baka 03.01.2007. 01:38

LEČENI: Ja mislim da je ovo jedan od najlepših poetskih uzleta hrvatskoga duha u upravo protekloh dvijetisućeišestoj godini: "Jednom sam te vidio u snu kako karaš Froda ogromnim plamenim kurcem u nekoj podzemnoj katedrali gdje po stropovima visi i kriči hiljade knjiških moljaca a zrakom lebdi zdvojna vila Manistra, lepeće satenskim krilcima i samozadovoljava se. Nemanja se šulja po najvišem svodu i iz njega kaplje gadna zelena sluz koja prži moljce pod sobom. Na uzici vodi Markiža, nagog i nasmijanog, koji isto drka kurac. Dr Kuro Barjaktare, golem Golem, pada već satima u ponor okružen teškim, prijetećim eskadrilama svezaka Ujevićeve Hrvatske enciklopedije. Kad se svi izdovoljite, gledam to u snu, onda se probudim. Jesam li i ja možda homoseksualac, to se uvijek zapitan onako neugodno zasaftan i probuđen usred tužne hrvatske provincije gdje se ovih dana zbrajaju štete izazvane dolaskom nove kalendarske godine."
Čestitam! Brilijantno! Dr Kuro kao golem Golem! Ja, dobro, nije to sad presudno, ali na najvišem svodu! To je čista literatura! U svom ekstraktnom, esencijalnom vidu: ako je umjetnost privid, onda je ovaj privid vid istine same!
Manistra, o tome ja govorim s vrha, kao što već i Lečeni - tj. Lečeni je ovde samo medij, kojemu se kroz san ukazuje Vizija, očemu ja govorim u tački 18., jer sam, kao što vidiš, sve lepo zananstveno kodifikovao i na vizionarskoj luli, po drugom dimu, overlookom predvideo -uočava, S NAJVIŠEG SVODA, da je upravo ovakav jedan VISION, milostiva, svrha naše gerilskopoietičke urotničke delatnosti!
Manistra, ja znam da je sve to malo teže za pratiti, ali, priviknut ćeš se; konsultuj Markiza, on ima osećaj da ga prate već više godinu dana. Nemanja 03.01.2007. 01:40

Ima prvi konkretan prijedlog. Kao što znate, tekst znači plet. Ima genijalan blog ovdje u susjedstvu: strikanje.blog.hr. Neka ženska sve tumači, od prve veste koju je kao dijete splela, sve do najkompliciranijih bodova. Predlažem da tamo otvorimo hermeneutičku podružnicu. lijecenikatolik 03.01.2007. 01:48

Nadalje, patoblogeri se trajno moraju odreći identiteta iz tzv. stvarnog života. Njihova privatnost je izlišna izvan svijeta blogovskih pseudonima
Ovo je od gotovo presudne važnosti. Dobro sam to rekao. (Znam da će Lečeni da tvrdi da je on to prvi rekao, ali, kako patoblogeri nemaju identiteta izavn cybersveta pseudonima, onda je apsurdno tvrditi da je ON prvi nešto rekao: koji on? A, konačno, ja sam se prvi sjetio ovog argumenta, kao i on, mada više ne znamo o kome je zapravo riječ, onog o tome da je bio sam na Patoblogiji u Novogodišnjoj noći: pojavu ove inverzne paranoje, usled koje osoba, za razliku od klasičnog kliničnog paranoika koji primečuje i odsutne osobe, ne samo da ne primećuje prisustvo stvarno nazočnih osoba, već sasvim realnao ćuti odsustvo bilo koga drugog osim sebe, pa i samoga sebe, kao u slučaju nedovoljno Lečenog, upravo je ovde po prvi put opisana u okviru psihoanalne teorije i prakse samoupravne patoblogijie. Reč je dakle o sindromu: Ne-Lečenog).
Patoblogeri zapravo i nemaju nikakvog identiteta čak in unutar cyberspacea: imaju samo niz nickova-maski, koje nisu tu da skrivaju istinski identitet, nego njegovo nepostojanje! Maske ne skrivaju ništa, nego skrivaju baš to ništavilo! U zabludi je onaj koji misli da je nickom kao maskom nešto skriveno: ne, nasuprot, nije skriveno ništa, ili, točnije: skriveno je upravo to NIŠTA!
To je sve jako zanimljivo, ali, već opisano; vidi: Žižek: fetiš, ideologija, razlika, Filozofska istraživanja, osamdesetih. Nemanja 03.01.2007. 01:56



Post je objavljen 03.01.2007. u 02:05 sati.