Polijetanje je element leta koji ima za cilj sigurno odvajanje zrakoplova od zemlje i njegovo prevođenje u penjanje prema željenoj ili zadanoj visini leta. Sastoji se od tri dijela:
- Zalet (od brzine 0 km/č do momenta odvajanja zrakoplova od piste)
- uzlet (moment odvajanja zrakoplova od piste) i
- polet (od momenta odvajanja zrakoplova od piste do prevođenja u penjanje).
Zalet:
Dijelimo ga na zalet do podizanja nosa i zalet s podignutim nosom zrakoplova.
Nakon zaustavljanja zrakoplova na PSS (poletno-sletna staza) vršimo pretpoletni pregled svih raspoloživih instrumenata i to točno utvrđenim redoslijedom i rasporedom – tazv. kružno osmatranje instrumenata.
Točno utvrđeni redoslijed i raspored pregleda instrumenata vrši se s ciljem da se uvjerimo u ispravnost zrakoplova i opreme za predstojeći let, kao i da se stvore određene navike kod pilota. U početnom dijelu obuke pogled pilota se zadržava na svakom instrumentu i pokazatelju određenog podatka i za ovaj postupak je potrebno određeno vrijeme. U kasnijoj obuci i redovitim letovima dolazi do automatizacije ove vještine i dovoljan je samo jedan pogled na tablu instrumenata kako bi smo se uvjerili je li sve u redu ili nije. Naime, naš mozak u početku usvajanje ove vještine obrađuje svaki viđeni podatak i kao takvog ga pamti. Nakon usvajanja ovog postupka kao navike, mozak reagira samo na pokazatelje koji odstupaju od normalnog i potrebnog. Ova osobina ljudskog mozga je vrlo bitna i usmjerava ergonomsko oblikovanje kabine zrakoplova, a posebice table instrumenata. Konstruktori na osnovu toga raspoređuju instrumente u kabini i smjer kretanja njihovih pokazivača i kazaljki. Normalna pokazivanja instrumenata su riješena tako da su kazaljke usmjerene prema gornjem središnjem dijelu instrumenta, a rast vrijednosti pokazuju kretanjem u desno.
Zalet do podizanja nosa zrakoplova: Kada smo ustanovili da svi instrumenti imaju željene i očekivane vrijednosti postavljamo zakrilca i predkrilca u položaj za polijetanje, zakočimo glavne kotače stajnog trapa i povećavamo snagu motora na maksimalnu. Još jednom izvršimo kontrolu svih instrumenata i od kontrole leta tražimo odobrenje za polijetanje.
Nakon dobivanja odobrenja jednovremeno otpuštamo obje kočnice i dozvoljavamo da zrakoplov ubrzava prema potrebnoj brzini za podizanje nosa zrakoplova. U početku zaleta pravac zrakoplova na PSS održavamo kao u voženju: laganom upotrebom kočnica za skretanje u željenom pravcu. S rastom brzine i strujanja zraka oko kormila pravca prestajemo s upotrebom kočnica i pravac zrakoplova održavamo davanjem nožnih komandi u željenu stranu. Početni otkloni nožnih komandi zbog male brzine kretanja zrakoplova su brži, veći i grublji, a kako nam se brzina povećava to su pokreti sve kraći jer nam se povećava efikasnost kormila pravca.
Zalet s podignutim nosom zrakoplova: Nakon postizanja potrebne brzine zrakoplova pri kojoj je strujanje zraka oko krila i repnih površina dovoljno za efikasnu upotrebu komandi laganim povlačenjem palice (volana) prema sebi podižemo nos zrakoplova u željenu poziciju. Kontrola željene pozicije najlakše se ostvaruje uspostavljanjem potrebne projekcije kraja PSS u odnosu na prednje vjetrobransko staklo kabine (u pilotskom rječniku ta projekcija se naziva vizura). S tako uspostavljenom vizurom i dalje održavamo pravac kretanja zrakoplova i kontroliramo povećanje brzine prema potrebnoj brzini za uzlet.
Uzlet:
Uzlet je trenutak u kome se zrakoplov odvojio od PSS. Ostvarivanjem potrebne brzine za uzlet lagano, skoro neprimjetnim pokretom povlačimo palicu na sebe i odvajamo zrakoplov od PSS. Ovaj lagani pomak palice najčešće nije potreban. Ako smo uspostavili točan položaj zrakoplova za uzlet on se i bez naše pomoći odvaja od PSS i prelazi u lagano penjanje povećavajući brzinu
(Sve statistike i sva liječnička istraživanja pokazuju kako je ovaj trenutak najveći stres za pilota. Srce ubrzano kuca, disanje je dublje, raste krvni pritisak, povećava se adrenalin… Psiholozi i liječnici tvrde kako je to normalno jer je to trenutak kada se mijenja sredina – naime čovjek je stvoren da hoda a ne da leti. Pilot ulazi u novu i nepoznatu sredinu i strah je neminovan i opravdan. Naravno, moja sujeta je to opravdavala malo drugačije: adrenalinsko uzbuđenje izazvano je ljepotom narednih trenutaka – postajem ptica i nitko mi više nije ravan, samo smo ja i moj zrakoplov.)
Polet:
Polet je dio polijetanja od momenta uzleta do prevođenja zrakoplova u penjanje, a ima za cilj sigurno odvajanje zrakoplova od zemlje i sređivanje profila i konfiguracije zrakoplova za dalji nastavak leta. Na sigurnoj visini od zemlje i točno utvrđenoj brzini uvlačimo stajni trap, uvlačimo predkrilca i zakrilca, postavljamo položaj zrakoplova koji osigurava rast brzine na željenu brzinu za penjanje, smanjujemo snagu motora na trajnu snagu za penjanje (okvirno 95% pune snage) i prevodimo zrakoplov u penjanje.
Preporuka: pročitajte gornje redove još jednom, pokušajte zapamtiti što više toga, , zažmirite zamislite sebe u pilotskom sjedalu s komandama u svojim rukama i po zapamćenom POLETITE. Zar nije osjećaj divan?
A sada zamislite da ste poletjeli, u zraku ste, vidik se širi … dan je predivan.
Komande zrakoplova i svoju sigurnost prepustite meni, a vi se prepustite svojoj mašti.
Odletimo kamo vas mašta vodi…
Post je objavljen 03.01.2007. u 00:43 sati.