Na Staru godinu dobio sam četvorku na lotu, dvajstri kune i dvajstšest lipa. Na Novu godinu dočitao sam zbirku "Nasmijati psa" Olje Savičević Ivančević, i kao prvi dojam mogu reći da je to nevjerojatno dražesna knjižica, Olja je vrsna promatračica i pripovjedačica, i volio bih da ustraje u prozi (iako, čujem, trenutačno sprema četvrtu zbirku pjesama). Drugog dana Nove godine svjedočio sam sumraku televizijskog novinarstva, u emisiji Život uživo, u prilogu o ženi iz Mostara s četiri bubrega. Novinar, nisam zapamtio koji, je prilog započeo rečenicom u stilu: "Mostar je ovih dana mjesto vrlo neobičnih zbivanja", toliko bedasto je bilo da od smijeha i urlikanja nisam dobro čuo ni nastavak, uglavnom na kraju smo saznali da je dotičnoj pedesetjednogodišnjakinji životna želja otići u Ameriku i nastupiti kod Oprah.
Čini mi se da godina koja ovako započinje ne može biti loša :-). Hvala svima na čestitkama, primite na znanje da vam uzvraćam istom mjerom. Vjerojatno ste SMS-om dobili dovoljno bedastih čestitki u stihu i prozi, pa ću se suzdržati od pretakanja novogodišnjih želja u prigodničarske rečenice. Umjesto toga, prenosim dijalog kojem sam svjedočio na blagajni u jednoj pazinskoj butigi: