Dabogda imao pa ne imao! Gadna kletva! Gledajući jučer sofijsko i bukureštansko slavlje prigodom ulaska u EU osjetio sam, priznajem, mali grč zavisti, ne zato što će oni tamo gdje im je valjda i mjesto, nego zato što su oni do tog mjesta došli a mi koji smo mu bili svjetlosnu godinu bliže na to mjesto došli nismo. Oni malo stariji će se sjetiti kako smo prije dvadesetak ili tridesetak godina ne samo za Rumunje i Bugare, već i za «stare» Europejce Slovake i Mađare, Poljake ili Latvijce bili debeli Zapad. I dok su tamo putovanja u inozemstvo bili privilegija političke elite i vrhunskih sportaša, naši su laufali po planeti; dok su tamo znanstvenici radili pod paskom policije i agenata u zatvorenim logorima, naši su zaposijedali institute i katedre najviđenijih svjetskih sveučilišta; dok je tamo sve osim okućnice bilo samo sanjano vlasništvo, naši su se što legalno što ilegalno su vozali u skupim autima i baškarili po vilama, a svatko iz tzv. srednje klase tko je držao do sebe imao je i nekakvu vikendicu, dok su oni sanjali o trabantu. Ma kako da nismo bili nikakva uzorna demokratska država, ali se ovdje brbljuckalo i piskaralo o čemu hoćete u usporedbi sa onim što su oni smjeli. Bogami smo mogli čitati što hoćemo (pa čak i zabranjeno) i gledati filmove koje smo htjeli i td. Dakle, iako smo i sami bili miljama od demokracije, tržišne ekonomije i potrošačkog društva, još smo dalje bili od rigidnih i tvrdih sustava koji su pritiskali istok Europe. Pa ipak, oni su se pokrenuli a u nas se «pokreću» samo parole.
Ne spadam u nekritične eurofile niti idealiziram to što Europa danas jest, ali biti tamo znači uzeti pod gotovo i samorazumljivo ono što je civilizacijski postament. Ne biti tamo, jer nismo mi ni Švicarska ni Norveška, koji imaju davno taj postament, znači biti u civilizacijskom provizoriju i arhaičnoj povjesnoj niši, u rezignirajućoj rupi.
Ali tu smo gdje smo! Valja nama preko rijeke!
Ljudi, sretna vam 2007!
Post je objavljen 02.01.2007. u 22:58 sati.