oko kraja godine često se svode računi, prave kojekakve bilance i kritički promatraju prošla vremena.
Sređujući prastare arhive svojih tekstova, našao sam jedan davni rad, nastao pred desetak godina...
Ovaj tekst, srećom, ne ocrtava apsolutno ništa vezano uz sadašnjost... on se tek fino nastavlja na jednu davnu priču, utihlu pred istih tih desetak godina, koja se tek nakratko zakoprcala u sjećanjima SMSom spomenutim u prethodnom postu...
Dok mi je tada sve izledalo crno i depresivno, danas u sretnom okruženju mog trija dragih lica na sve gledam s optimizmom i samo se sa laganom sjetom prisjećam tih burnih vremena.
U biti, zahvalan sam zbog svega što mi se tada desilo jer sam izašao zreliji, smireniji i rekao bih kompletno bolji kao osoba...
A jedan od rezultata te veze je i moje okušavanje u poeziji...
Bilo pa prošlo - ne ponovilo se!
Dođu ponekad tužni, mutni i samotni dani
i tjeraju me da se uvijek iznova zamislim
i zapitam koji su razlozi da stvari baš tako teku,
tko bira sretne i nesretne,
i zašto spoznajemo pravu vrijednost nečega
tek onda kad to nepovratno izgubimo...
Zašto ne shvatimo svjetlost dok ne bukne plamen
i požar života zauvijek uništi naše male papirnate svjetove,
pretvarajući nas tek u malo pepela i praha...
Ali, do pepela se ionako stiže jedino preko vatre...
Ne postoje riječi koje mogu zamijeniti šibanje godina u lice,
izbrisati tragove mraza u kosi
ili isplesti mrežu za hvatanje vremena...
Jednom, Ona će čuti da sam bivši ...
da sam krenuo na put stazom vječnosti...
da više ne postojim!
Nadam se da će tada biti sama...
Možda će tek lagani drhtaj proći njenim glasom,
možda će joj negdje u uglu oka zatitrati iskre sjete,
ili će samo zastati ugledavši zvijezdu kako pada
i lagano gasne nestajući u beskraju ...
Možda ništa od svega?
Gusti oblaci unutarnjih sukoba
koji su prekrivali osjećaje i gušili uspomene
razići će se na tren
i pustiti je da ponovno dopre u svoj skriveni vrt...
Vrt u kojem je drugačija,
u koji dugo nije smjela zalaziti
ni šetati njime da ne ošteti vrhove ambicija.
Ako je stvarno bila Ona Prava, tada će znati ...
Znat će da je jedina koju sam ikada volio ...
Da sam sve druge volio tamnom stranom srca,
iz navike ili dosade,
utonuo u monotoniju svakodnevice,
štedeći se ...
i učeći kako ću najbolje voljeti Nju ...
ako je konačno nađem.
29. prosinac 1996
Post je objavljen 02.01.2007. u 19:44 sati.