Nakon kupljenog odijela, skijaških tajica i majice za turbo zimogrozne te posebnih ski-čarapa, najjeftinijih Atomicovih pancerica, par sezona starog modela Elanovih skija, jeftinih štapova, simpatičnih skijaških rukavica i kape za koju sam uvjerena da košta tri puta više (samo je neki pokvarenjak zamijenio cijene), vrijeme je bilo da frajerica odradi svoje prve snježne korake. Kako smo večer prije slagali novokupljeni kupaonski namještaj do 2h, uredno smo ujutro zaspali te smo na Staru godinu tek nešto iza 11h kupovali ski-kartu podno mariborskog Pohorja.
Jedva hodajući u tvrdim pancericama sa skijama na ramenu, bauljala sam po stepenicama do žičare. Noge su mi već lagano klecale, ali lažni bahati osmjeh mi nije silazio s lica. Došavši do vrha, gledala sam svu tu raju kako izvode vratolomije na skijama i boardu. Koji će meni qrac sve to u životu, ako sam 20 i kusur godina živjela sretno bez skija na nogama? Njemu sam objašnjavala kako veliku žrtvu činim da bi on bio sretan i da mora to znati cijeniti, iako je istina da me znatiželja, a ne altruizam, vukla na skijalište.
Stala sam na skije i poput divokoze pokušavala uskladiti papke. Svaka noga klizila je na svoju stranu i jedna poštena špaga nije mi ginula. On mi je objasnio da radimo plug i da je to način zaustavljanja te kako moram postaviti noge. Nakon objašnjenja zaključila sam da je to pis-of-kejk te da možemo na stazu. Već pri silasku na baby stazu raspala sam se ko kruška što je rezultiralo mojim histeričnim bacanjem štapova ala Goran Ivanišević (reketi-štapovi, isti klinac). Ipak, nakon toga je krenulo. Spustila sam se lagano po stazi bez ikakvih problema. Uspon je bio nešto teži jer sam morala kontrolirati skije dok me sidro vuklo prema gore. Drugi spust je bio još bolji. Ipak, na drugom usponu sam se već toliko opustila da su mi noge pobjegle svaka na svoju stranu te sam se poput Severine raskrečila ispod vučnice, što je za posljedicu imalo da me neko dijete od brat-bratu 5 godina skoro pogazilo.
Ipak, nisam se dala. Izašla sam nekom prečicom na stazu i odskijala dolje. Ali tu mi je već to sve postalo dosadno pa sam zaključila da je bilo dosta baby staze te sam se uputila na plavu stazu koja se nalazila u produžetku. Ne znam što je točno Njemu prolazilo kroz glavu da me pustio da napravim takvu glupost nakon sat i nešto sitno skijanja. Odradila sam spust lagano i kontrolirano do pred kraj... Prije ulaska na samu sjedežnicu nalazila se velika nizbrdica gdje sam dobila ogromnu brzinu, zakočiti nisam mogla jer su me već noge bolile te sam popriličnom brzinom jurila prema ogradi. Razmišljala sam na koju stranu se baciti da ne polomim noge, vrištala sam da mu jebem mater i skijanju, sekunde su trajale ko sati. Ali nekako me On ipak uspio zaustaviti. Preživjela sam.
Poslije toga je sve trebalo teći po planu. Ali... Veselo sam se vozila na dvosjedežnici, zvjerajući oko sebe, sve dok nisam vidjela brdašce na kojemu bi ko fol trebala skočiti s te klupice. On mi je objasnio postupak koji je teoretski bio dobro zamišljen, ali s moje strane potpuno neizvediv. Kada smo došli na brdašce, skije su dotaknule snijeg, on je rekao da se ustanem i samo odskijam, ali ja se nisam dala. Nizbrdica koja je slijedila je bila stravična, a moja guza je bila kao prilijepljena za klupicu. Skije su mi se već lagano dizale od snijega, On i radnik na žičari su vikali „Skoči!“, ali ja sam bila spremna odvoziti još jedan krug u toj žičari i uživati u pogledu. U taj tren me on povukao za jaknu te skinuo dolje. Poput Primoža Peterke sam se dočekala na skije te odskijala. (u stvari me on cijelo vrijeme držao za jaknu dok su mi koljena lagano popuštala, a tijelo se izvijalo pod utjecajem gravitacije te je zaslužan za to da se nisam najela barem kile snijega, ali radi očuvanja mog frajerastog ugleda ovaj dio ćemo preskočiti, kao i detalj da je jedan Slovenac čitavu tu moju egzibiciju snimio kamerom)
I ostala sam na baby stazi do kraja dana.
Lijepo iskustvo. Mogu reći da sam probala. Kvaka22 je što imam čitavu opremu koju mi je većim dijelom kupio On pa moram nastaviti... Što sve žene čine iz ljubavi!
Post je objavljen 02.01.2007. u 19:53 sati.