Eto dugo nisam pisala ništa na blogu iz više razloga. Nije mi se dalo, imala sam obaveza i gotovo sam zaboravila na ovaj blog. Ali odlučila sam ponovo pisati, ako za nikog drugog, onda za samu sebe. Ipak se nadam da će netko dolutati do mene i ostaviti koji komentar. Evo za početak nešto...
OPET...
Trebalo mi je toliko vremena
da nastavim živjeti bez tebe,
toliko suza i neprospavanih noći
i toliko snage da zavaram samu sebe.
I sad kad sam donekle uspjela
kao za inat mi kule rušiš,
pojaviš se na sekundu
i opet me pogledom svojim mučiš.
Zašto mi to sada radiš
one stare iskre pališ.
I opet ponovno počinjem
samu sebe da zavaravam,
Glumim pred svima da mi nije stalo
a noćima tamnim
svoju ljubav povjeravam.
Ta laž jedini mi je spas
jer sve su ostalo boli i sjete,
izvana sam hladna, čelična žena
a unutra ranjivo i uplašeno
dijete...
Post je objavljen 02.01.2007. u 19:22 sati.