Marketing
Nobody knows......
Uredno sam zapakirala dio koji naprosto obožavam.
Sada hodam tamnim hodnicima tražeći pravi put.
Želim se vratiti u sobu koja sadrži nešto prekrasno.
Ali ne mogu.
Čeka me dugi, mračni hodnik kojim sad moram kročiti, ostavljajući ono sveto.
Tih osam godina mi je sveto.
Novom godinom totalno se gube.
Moram se pomiriti sa činjenicom da je zaista gotovo.
Godine prolaze, a sve bih dala da se vrate.
Ne mogu živjeti u prošlosti iako me ta želja proganja.
Zadnji jebeni dokaz onoga što je postojalo.
Sada sam izgubila svaku nadu da će se vratit.
Svi smo mi kao ptice selice svaka svome jugu odletile.
Ne mogu preboljet ono što sam imala.
Zaključavam područje u kojem sam uistinu živjela.
Kad sam prvi put voljela i voljena bila,
stekla prijatelje za koje nemam riječi,
izgubila osobe koje volim,
griješila i tražila pravi put,
jednostavno vrijeme koje sam uživala.
I da mrzim taj 14.1.
Datum koji me odvodi.
Kojim napuštam sve ono što sam imala.
I sve što sam voljela.
Bojim ga se.
Previše volim kraj petog razreda.
2003 godinu,a šesti mjesec obožavam.
Previše volim šesti razred.
2004tu kad sam stekla toliko ljudi u koje sam se zaljubila. Moje prijatelje.
Obožavam
2005tu i našu petorku hm...pms
Osmi razred i
2006.- jedna od najgorih godina sa toliko preljepih detalja.
Nova godina sa tobom.
Proljeće, ona sjebana klupica, naša mala prljava tajna i nas dvoje.
I na kraju
nagrada,
najljepše ljeto,
uživanje u životu,
najljepši kraj.
Hvala vam svima. Hvala za svaki trenutak proveden zajedno. Za sve što je bilo. Sve što ste učinili za mene. Hvala za svaki osmjeh koji ste namamili na moje lice. Hvala što ste me učinili sretnim čovjekom.
Živjet ću u sadašnjosti,
za prošlost.
I još jedna stvar. Želim se ispričati određenim osobama.
Ispričavam se tebi što sam tek sad shvatila koliko ti je bilo stalo. I kakva sam kučka bila. Sad plačam za sve to. Hvala što si i dalje uz mene. Daleko, ail ipak jednim dijelom tu. Hvala što me svaki put saslušaš. I hvala što ti je bilo toliko stalo do mene. Što si bio sretan kad sam ja bila sretna, iako je boljelo. Moje riječi te nisu dostojne. Ti si prekrasan dečko. Uvjek ćeš biti tu. Sa moje ljeve strane. Btw hvala za najljepši muško-ženski razgovor.
Za svaki tvoj oprost.
Ako si ti sretan, i ja sam.
Hvala i tebi što ti je bilo stalo, a ja sam se ponašala grozno. Sa razlogom me sljedeći put odjebi.
Hvala tebi kojeg obožavam. Oprosti što nisam vjerovala u nas. Što nisam vjerovala tebi. To su drugi napravili od mene. A koštalo je nas. Ja sam krivac. Hvala što si me naučio voljeti. Zahvaljujem na svemu. Vremenu provedenom zajedno.
Što sam se osjećala voljeno.
Mi imamo još puno vremena. ;)
I da, radit ću sve što smo radili. Mi, mali divljaci.
Volim vas.
Vas, i vrijeme provedeno sa vama.
Kraj je napisan.
Vrijeme mi je oduzelo sve što volim.
*** Post posvećen osobama koje su me učinile čovjekom. Uz koje je sreća mene kao malog čovjeka izašla na površinu. S kojima sam živjela najljepših osam godina.
Život ide dalje.
Sretna Nova!
Post je objavljen 02.01.2007. u 19:04 sati.