S malo zakašnjenja želim svima svako dobro u novoj godini gospodnjoj 1727. i konačni izlazak iz mračnog srednjeg vijeka.
Poželio bih svima s još većim zakašnjenjem i čestit Božić i što veću ljubav, vjeru i nadu jer su nužno potrebne kako bi nam zacijelile duhovne rane nanesene novovijekim feudalizmom.
Iako znam da je nemoguće i da može zvučati pomalo patetično, ali želim svoj dječici na svijetu, malim anđelima koje svijet i pubertet još nisu nepovratno okužili, da baram ponekad imaju topli konak i tanjur tople hrane i nježni dodir majke, a smradove koji koriste njihovu naivnost i nemoć da grom pogodi posred crvljivog čela.
Želim svima Vama što dijelimo isto podneblje i slične civilizacijske dosege (jer za one druge ne znam što bih poželio, osim što je dobro za njih) da se gledamo u oči, a ne u rodne listove i novčanike. Da se slušamo. Da se vidimo. Da se ne mrzimo.
I na kraju svima Vam želim da u novoj godini nađete barem jednog novog ili starog prijatelja i brata (sestru). U vremenima kada ego preuzima dominaciju i dolazi do rasapa svih tradicionalnih vrijednosti i otuđenja ljudi od zajednice u kojoj žive i od samih sebe želim vam da ne budete sami i usamljeni. Želim Vam da nađete svoje mjesto i svoj mir, kako u duši tako i u zajednici u kojoj živite.
Post je objavljen 02.01.2007. u 17:36 sati.