Marketing
Ime ljubavi
Pročitala sam negdje da Eskimi imaju čak 20 riječi za "snijeg", ovisno o tome kakve je kvalitete; je li vlažan, suh, gust, topi li se...itd. Nismo ni mi baš jezično nemaštoviti, naravno, ali postoje neke zanimljivosti i u drugim jezicima - kad je riječ o različitom nazivlju za stvari, pojave, osjećaje...
Ljubav. Koliko vrsta ljubavi ima? Svi odmah pomišljamo na pojmove: bratska ljubav, roditeljska ljubav, prijateljska ljubav, ljubav muškarca i žene i slično. No koliko izraza imamo za ljubav muškarca i žene? A znamo da i ti osjećaji mogu biti vrlo različiti po vrsti, jačini, trajnosti...
Za te su vrste ljubavnih osjećaja stari Grci imali šest naziva: eros, ludus, pragma, agape, mania, storge. Tako su opisivali načine na koje netko može voljeti drugu osobu.
Prvi naziv, eros, nije teško pogoditi – opisuje prevladavanje fizičke privlačnosti, intenzivnu strast, ali osjećaj koji je kratkotrajan. Bit će da su jako dobro znali što je ljubav za jednu noć, samo su to očito malo drukčije zvali.
Ludus je pojam za površnu ljubav bez dubljih osjećaja, nešto poput igre. Rekla bih - nešto kao poleti, "galebe", poleti... A takvome je teško ili nemoguće potkresati "krila".
Pragma je, međutim, poprilično...hm...praktična? To je neka vrsta proračunate ljubavi, izrazito je usmjerena na traženje odgovarajućeg partnera radi sklapanja braka. Ne znam je li to i ona vrsta ljubavi kojom "ljube" sponzoruše?
Agape je altruistička ljubav bez očekivanja uzvraćanja, obično nježna, brižna, nešto a la Cyrano de Bergerac, idealist i romantičar. Taj se uživo može sresti jedino u kazalištu, ali samo na pozornici, dok traje predstava.
Mania. Ne znam što ste pomislili, ali nije baš toliko manijakalno (ili možda ipak je?). Riječ je o intenzivnoj, romantičnoj ljubavi, ali uz prisutnost velike količine ljubomore i incidenata zahtijevanja ljubavi. Djelomično (samo djelomično!) je slična erosu.
Storge. Osjećaji koji polako dozrijevaju, prelaze iz prijateljstva u intimnost, bez velikih strasti; trajan odnos. Zanimljivo. Samo se nadam da u tom slučaju bog Eros ipak nije mrtav, da pragma ipak nije jedini razlog za sklapanje braka, da ima onih koji znaju biti i nesebični i da se s vremena na vrijeme pojavi i malo romantike. Bez očekivanja idealnog, takvo što ionako ne postoji.
Na kraju, to su samo nazivi, a kako reče Shakespeare: "...ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom."
Jer, ionako svatko sam daje ime svojoj pravoj ljubavi.
Post je objavljen 02.01.2007. u 15:18 sati.