LOUISA TRUXO – CRNKINJA
Iz različite dužine životne dobi ljudi s početka svijeta, nakon potopa što ga na svijet posla sam Milosrdni i čudesnih doba što su slijedila, gospodin Derham crpi argumente za svoju teoriju o Božanskoj providnosti.
Odmah poslije nastanka svijeta, kada je zemlju valjalo nastaniti ljudskim stvorovima, jednim mužem i jednom ženom, uobičajena starosna dob bila je devet stotina ljeta i naviše. Netom nakon potopa, kada su svijet nastanjivala tri ljudska stvora, njihova je životna dob skraćena i niti jedan od praotaca, osim Šema, nije doživio pet stotina ljeta. U drugome stoljeću nitko nije prešao dvjestočetrdesetu, u trećem nitko ne doživje dvjestotu, osim Teraha. Svijet je u to doba toliko napučen ljudskim bićima, ili barem jedan njegov dio, da ljudi podigoše gradove i razdijeliše se u narode, prostorno i drukčije udaljene i strane.
Postupno, kako je broj ljudskih stvorenja rastao, njihova životna dob smanjivala se, dok napokon nije došla do sedamdeset ili osamdeset godina. I tu osta sve do vremena Mojsijeva. To je, drži se, prikladna sredina i tako, sve od tada, svijet niti je prenapučen, niti pak pust – život i smrt u skladu su i ravnovjesju.
***
U trenutku kada je pirat i trgovac robljem Henry Desalines mačetom sasjekao Louisu Truxo, kako bi joj skratio smrtne muke, tvrde jedni, odnosno, kako bi imao jedna usta manje za prehranjivati, vele drugi, Božanska providnost o kojoj govori uvaženi gospodin Derham zakasnila je dobrih stotinjak godina. Louisi je tada bilo stotinu sedamdeset i pet godina.
Ukopana je u Tucomei, a na jednostavnom križu od oblica guayacana zapisano je tek: Louisa Truxo – crnkinja.
Bilo je to 20. studenog 1780. godine. Zapisali su tako časni i pouzdani ljudi i nemamo razloga ne vjerovati im.
Post je objavljen 02.01.2007. u 15:12 sati.