Prošla je godina bila... pa... teška.
Prvo smo se RD i ja, negdje krajem 2005., dogovorili da se neko vrijeme nećemo selit. I da nećemo radit radikalne promjene u životima e da bi se malo odmorili.
Onda smo negdje 5.1. prodali stan i kupili drugi. Promijenili i grad i županiju, konačno pobjegli iz našeg malog stančića u stan u koji ekšuli možemo nekog pozvati. Pa sam mjesec dana kasnije ja ekspedirana u bolnicu. Nije bio neki big deal, al je boljelo i konačno me natjeralo da prestanem raditi 20 sati dnevno, čega sam se držala čak mjesec dana, sve dok me bol u sinusima podsjećala na razbijanje istih, boravak u bolnici i 3-tjedno bolovanje.
Pa smo selili.
Pa sam, ove godine prvi puta, bila na Motovunu i uživala ko prase u blatu.
Pa su neki dragi ljudi - ne znam kako se to lijepo kaže - otišli.
U međuvremenu sam ja promijenila ne posao, nego profesiju.
Kad ovako radim rezime protekle godine (iako već danima filozofiram o besmislu vremena kao takvog), zaključujem da mnogo ljudi koji su bili uz mene u ovo doba 2006. sada nisu ovdje. To je i super i čudno - za neke ljude misliš da će vječno biti tu, a neki drugi te iznenade koliko su dobri.
Iako neki koje nećemo imenovati, ali oni znaju tko su, tvrde da se ovako dobra koncertna sezona neće ponoviti, ja tvrdim da hoće i spremna sam u to uložiti plesanje u grudnjaku 3. 12. 2007. u Purgeraju, tako da znate. Odnosno, u subotu prije ili poslije, ali javit ću vam na vrijeme, obećajem. Uglavnom, ova je godina bila koncertna, sa Springsteenom u Bologni kao vrhuncem turneje, ponovilo se.
Cijelo sam ljeto putovala, malo sama, malo s dečkima, malo sa sinom i prijateljicom.
I na kraju, prije par dana moj je mališa navršio 3 godine. On je, bez pretjerivanja, najbolji i najljepši, ne zato što je moj, nego objektivno. I zato što svoju staru majku tjera da bude bolja.
A sad - spektakl. Zapravo nije spektakl, nego sam donijela neke odluke pa eto, da me možete zajebavat za tjedan-dva kad odustanem:
1. ORGANIZACIJA Ove se godine fakat, fakat i majke mi, namjeravam organizirat. U tu sam svrhu nabavila (a djelomično i ispunila) rokovnik. Imam najbolju namjeru upisivati obaveze, planove, zadatke i rođendane jer je to inače strahota kako se izgubim u vlastitom kaosu.
2. PRIOROTETI To se veže uz rokovnik i organizaciju: odlučila sam (čvrsto!) poredati želje, obaveze i potrebe po prioritetima. Jer stvarno nema smisla rastegnut se na 100 strana, jel tako, tako je.
3. DRUŽENJE Ukidam onu svoju iritantnu naviku da se s ljudima dogovaram za kavu prosječno 3-6 mjeseci. Sad sam organizirana osoba s posloženim prioritetima. I ići ću na kavu kad kažem da ću ići. Ili nešto.
4. HRANA Kako ove godine navršavam 30, mislim da je krajnje vrijeme da mi se prehrana prestane bazirati na šećeru. I junku. I kavi. Sad sam organizirana osoba s posloženim prioritetima, a jedan od njih je moje zdravlje (do kojeg iskreno ne držim previše, al treba dat dobar primjer klinconiju doma).
5. PARANOJA OUT Sve je rečeno, a ako me opet ulovite da brijem o ptičjim gripama, apokalipsama i "clear and present danger", našopajte me nekim sedativom.
6. CHICK LOOK S obzirom da sam ja najkrivlje nasađeno žensko što postoji, mislim da je vrijeme da nešto učinim po tom pitanju. Utefterila sam u rokovnik pa ćemo vidjeti što će iz toga ispasti.
Htjela bih ove godine i upisati faks, konačno dobit ronilačku dozvolu, otići na Exit, i barem jednom mjesečno subotu navečer provesti tamo gdje je sve po mom. I htjela bih konačno slušati RHCP uživo i otići na sarajevski filmski festival i provesti bar par dana u Crnoj Gori.
Ma imam ja još toga, al sad sam se sjetila onog dijela s organizacijom i prioritetima pa...
A ovaj vrhunski retardiran post završavam najoriginalnijom novogodišnjom čestitkom ikad: