Marketing
Taise
Uh, a gdje da krenem?? Previše se toga izdogađalo, prviše ljudi upoznah, predobro se zabavih u ovih posljednjih par dana da ne znam hoću li uopće moći sve to bubnit u post. Ipak potrudit ću se napisati što više mogu. Prije svega - želim vam svima SRETNU NOVU GODINU!!!! Da ne bi zaboravila.... Ovaj doček mi je bio daleko najbolji dosada iako sam vjerojatno prvi put nakon puuuuuuuno vremena legla već oko 4. Ali to nije važno jer sam Novu čekala četiri dana. 
Krenili mi iz Osijeka u četvrtak oko 6 sati ujutro. Ajme kak nam je to teško palo, s obzirom na to da smo noć prije sve četiri prespavale kod mene u stanu u Osijeku. Možete i pretpostaviti koliko je to spavanja bilo.... Tako da smo mi spavanje odgodile za bus! U Zagreb smo stigli negdje oko pola 10 i prvo smo imali kratki dogovor kako bi se našli ljudi za radne grupe. naravno da smo se prijavile, iako blage nismo imale šta ćemo raditi, za INFORMATION POINTS! Nismo mislile da će po cijele dane morat bit na poorti i davati ljudima informacije tipa gdje se nalaze wc-i i slično... Kad smo skužile šta nas zapravo čeka, nismo bile baš pretjerano oduševljene. Pa propustit ćemo sve radionice, mislile smo. Međutim, ubrzo smo promijenile mišljenje jer taj posao je predobar! Jer smo upoznale toliko ljudi, ili da bolje kažem, toliko RAZLIČITIH ljudi. Ma nevjerojatno nešto. 
Terezi, Daviu, Joanni, Bei, Andreei, Diani, Joachimu, Samuelu, Christelle, Pedru, Paolu, Ani,.... Ma puno nas je bilo. Al ovo, otprilike je bila naša ekipa. Ljudi su spaljeni, a dolaze iz svih europskih država. Najjača fora je bila kad smo učili Davia iz Španjolske i Christelle iz Francuske pjevati ZVONČIĆE na hrvatskom. Al super su oni to i naučili... Inače, i mi smo bile vrijedne - naučile smo i mi Zvončiće na španjolskom i francuskom, a Tihu noć i na španjolskom, njemačkom, nizozemskom.... LUDO! Dobro, nismo baš cijelo vrijeme pravile gluposti, malo smo i radile. Al samo malo... Kak mi je ekipa bila luda....
A molitve... Prekrasno. Kad vidiš, a ne mogu ni reć koliko je otprilike ljudi bilo tamo na jednom mjestu. Prizor je za ...ne mogu ni riječ naći. A molitve su bile totalno meditativne, baš smo uživale. Priznajem da smo sa jutarnje molitve i radionica markirale jer smo bile prekrepane nakon cijelog dana sporazumiojevnja na engleskom (od kojeg su nas najviše bolile ruke i noge ), ali smo zato bile redovire na podnevnim i večernjim molitvama. Jedino imam malu zamjerku, doduše na sebe, s obzirom na to da ne znam baš najbolje čitati note, a pjesme su uglavnom visoke, pa nisam baš najbolje mogla pjevat... 
A li nema veze....
Domaćini... Ljudi su biii predobri. Tak su nas super ugostili, cijelo vrijeme su nas šopali... A imala sam osjećaj koda sam doma jer su se oni međusobno skroz zezali, baš kako mi to radimo i doma... našim domaćinima!!!
I na kraju da opišem sam doček.... Od 23 do 23:45 je bila molitva, opet u duhu Taisea, kako i sve ostale molitve tih dana.... Onda smo svi zajedno izašli van, gdje smo i odbrojavali. Kad je stigla Nova, nakon što smo se izljubili, otplesali smo pačji ple i neko ludo poljsko kolo. Onda smo išli do sportske dvorane, s tim da nismo mi mogli normalno hodat nego smo mi radije plesali cijelim putem. A kad smo ušli u dvoranu, dočekali nas zvuci Prljavaca, i to ni više ni manje nego LUPI PETAMA i MOJOJ MAJCI! Tu sam počela gubit glas.... Nakon toga je započeo program koji se sastijao od toga da svaka država prikaže neki svoj ples ili pjesmu ili igru ili već nešto tako. Tako smo svi zajedno plesali Polonezu (mislim da se tako zove) s kojom sam oduševljena, igrali neke igre, a mi kao domaćini smo pokazali kako se igra RINGE, RINGE JAJA i plesali Slavonsko kolo u kojem ni je bilo ni S od Slavonskog kola, no nema veze i plesali Čerge koje su ispale odlićne! Da, ti programi su se odvijali po župama u kojima smo bili smješteni.... I nakon toga, raspashow do 3 i 20, otprilike. Na kraju mi otišle naprijed i pjevale LAKU NOĆ, SVIRAČI. Tu sam skoro do kraja izgubila glas. A ono što ne mogu organizatorima zaboravit, nakon fajronta, kad smo izašli van, počme SVE JE ONA MENI!!! I kako da mi , slavonke, to propustimo. Ništa, nazad i na koljena iz sveg glasa. E tu sam izgubila glas!!!
Na kraju, moram spomenit i naše drage prijatelje Polanđane (kako bi Mateja rekla), ne znam postoje li luđi ljudi od njih troje i naše Riječane - ljudi!!
To bi bilo sve. Ak me Barbara ili Mateja želi nadopunit, slobodno!!!
Svima pozdrav i Božji blagoslov...
Marina
Post je objavljen 02.01.2007. u 10:39 sati.