Da odma kazem par stvari. Kad sam bila klinka od kojih 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11 godina Nova Godina je bila nesto naj ikad jer su dragi roditelji (moji) uvijek priredjivali tulum kod nas. To je znacilo punu kucu naroda, punu kucu klope, nacvrcanog i veselog tatu (koji je ostatak godine provodio military strogocu) i punu kucu djece s kojom sam se mogla igrat i kojima je Nova Godina isto bila nesto naj jer je to bio jedini dan kad smo kolektivno mogli ostat budni do 4, 5, pa i 6 ujutro umjesto da odemo u krpe u 7.30 nakon crtica, a prije dnevnika.
cinjenica: kad sam bila mala, najgori dio dana je bio onaj kad bi zavrsio crtic, a ja sam morala ic na pranje zubiju, oblacenje pidzame te naposljetku u krevet. ne da sam ikad zaspala odmah. odlazenje u krevet je znacilo bar sat do dva buljenja u plafon.
Cim sam malo narasla, mogla sam ic u krpe kad sam htjela i Nova Godina je malo izgubila na misterioznosti i znacenju, no jos uvijek mi je bila cool jer sam sad mogla ic u klubove i na tulume.
Nakon par godina i to je postalo dosadno jer sam shvatila da je Novogodisnji tulum/klub isti kao i svaki drugi samo malo skuplji i malo sljokicaviji.
Potom sam otkrila putovanja u egzoticne zemlje...svake godine, Novu bi docekala u drugoj zemlji s drugim obicajima.
Docek je opet postao zanimljiv.
Ne i ove godine. Ove godine sam ostala u Londonu.
Brus je poceo panicarit tri tjedna prije:"Di cemo ic? DI CEMOOOO IIIIIC?"
"Ne znam. Meni je svejedno.", odgovorila sam znajuci da bi ja najradije ostala kuci u pidzami, al da cu morat negdje otic da Brus ne dobije panicno-zivcani slom.
Cak sam i u shopping otisla i kupila sljokicavo zlatnu mini haljinu za maximum novogodisnji efekt.
"Ima da me vide iz svemira": pomislila sam zaljubljeno gledajuci u nadasve bljestavu haljinu.
7 dana prije Nove Godine, Novogodisnje opcije su se iskristalizirale: 1) BoomBOX-nu rave klub u Shoreditchu s modernim narodom te bivsim Cimerom gejpederom, Gruzijcem, Olgom i inim narodom (moj izbor)
2) Alhambra-minimal trance klub gdje narod voli pusit cudnovate trave i pit caj (Brusov izbor)
3) Private Fashion Party s temom "GOLD" na koji nas je zvala Krava Ljepote (moj izbor)
4) Psy Trance party u pripizdini zone 4 (Brusov izbor)
5) Vatromet na Temzi (nas izbor)
cinjenica: fashion party je bio izbor broj jedan za mene. uglavnom zbog toga jer bi se uklopila u tematiku sa sljastece zlatnom haljinom, pica bi bila besplatna, a narod oku ugodan.
Na dan doceka, Brus je pomolio glavu iz kreveta prvi, otvorio zavjese i konstatirao da pada kisa. Potom je otisao u ducan i jos jednom konstatirao (ovaj put glasnije) da pada kisa.
cinjenica: padanje kise predstavlja bitan problem brazilskom narodu. cim padne jedna kap, oni se zakapijaju u kuce i svaka aktivnost prestaje dok ne prestane i kisa.
Nakon sto je konstatirao da pada kisa, razjario se i zbog toga sto Englezi nisu nasli za shodno da se obuku drugacije od uobicajenog.
cinjenica: brazilci se za docek podabuku u bijelo. svi. cijeli brazil.
Potom je izjavio da on ne ide nigdje jer a) pada kisa, b) nema atmosfere i c) Englezi nisu novogodisnje obuceni.
U to ime smo upalili televizor, otvorili redom...whiskey pa tiu mariu, pili red jednog pa red drugog, otplesali na neki reagge. Kisa je, naravno, odavno prestala padat.
Sat vremena prije ponoci me uhvatila panika:"Brus, daj jebo te, ajmo na vatromet!!! AAAAARGH!!! AJMOOOO! Stignemo jos. Blizu je."
"Nisi normalna. Samo cemo se zguzvat i nagurat s 300 000 budala koje su odlucile napravit istu stvar."
"Ali BRUUUUS...!"
"Ma nema razgovora!", rekao je Brus i tako bi.
U ponoc smo zapalili prskalice, zaplesali, poljubili i potegnuli jos zestokog. Na BBC1 su prikazivali vatromet. Bio je to najbolji vatromet koje je moje oko ikad vidilo.
Steglo me oko grla.
"Brus, znala sam da smo trebali na vatromet. Nu, ove godine smo bolji od Sydneya!"
"Khm...", promumlao je Brus.
Mislim da je i njega steglo.
I tako smo Brus i ja propustili najbolji vatromet ikad.
cinjenica: ludjackim vijanjem prskalice u ponoc sam uspjela zacrnit plafon te unistit stol za kompjuter.
Post je objavljen 02.01.2007. u 04:07 sati.