Neki dan sretnem frenda iz osnovne u busu.. FERovac je sad.. i to se dobro vidi. Pogled mu je tup i najčešće usmjeren u pod. Odgovori kratki i jasni, proračunati. Ugodno je bilo u njegovom društvu. Kad bolje razmislim, to je najugodnije društvo u kojem sam se našao u zadnjih godinu dana. Pričao mi je je o zvučnoj skretnici i pojačalu - projektu na kojem radi, a ja o svojoj konstrukciji i proračunu šarafa sa dvovojnim trapeznim navojem M24 za koji mi je trebalo tjedan dana.
Teško je bilo i meni i njemu pronaći riječi za bilo što drugo. Teško nam je bilo pričati o tome zašto ne izlazimo kao prije, žašto ne hvatamo ženske, zašto više ne sviramo zajedno, gledamo utakmice i nalazimo se na pivi svakog četvrtka u 8 na kvartu. Teško nam je bilo ponovo glumiti u onoj nekoj sapunici zvanoj "život" ali bilo bi stvarno jadno prepričavati scenarij npr. o sadržaju mog jučerašnjeg ručka ili o tome kako su starci prije 6 mjeseci preuredili kupaonicu ali to je stvarno sve što mi je tada padalo na pamet.
I opet lažem. I sebi i vama.
Ima jednu šarenu vestu i voli konje. Govori polako, nosi moj šal i uvijek joj je hladno. Miriše crveno i pije amaro. Pogleda me jednom i pričam gluposti. Voli čušpajz a ja ne kuham. Živi pored rjeke i još je mlada samo joj je vrijeme brzo prošlo jer voli spavati. Igra fer plej, jedan na jedan i glumi bolje od mene. Zna peći kolače i ljuti se kad joj kažem da ima slame u kosi. Ne nosi šminku i baš takvu je volim. I volim kad se smije, takvu kakva je... bez šminke.
...i mogao bi napisati knjigu o tome..............................
Lakše je reći da imam podočnjake od proračuna tangencijalnog naprezanja zavara na konstrukciji koji mi ne štima. Lakše je reći da sanjam ljude s maticama umjesto glava koji me proganjaju i nedaju mi da živim. Lakše mi je otići na faks, proračunavati šarafe i diviti se profesoru koji je napisao knjigu o tome. Jer sve je to za moje dobro.... E pa Sretna mi Nova godina!
Post je objavljen 02.01.2007. u 02:50 sati.