Marketing
Čobani i čobanac
Znam da čitateljski horizont očekivanja traži nekakav izvještajčić s dočeka Nove godine pa ajde, neću iznevjeriti, ovaj put.
U grubim crtama...
Bilo se u Molvicama. Stalno sam očekivala da će odnekud iskočiti Oliver Mlakar sa šnaucerima, ali nije. Elem, dobro društvo, vatrica iz kamina, iće i piće, glazba s Otvorenog (da, na to smo spali, ali uopće nije bilo loše, većinu vremena).
Otkriće večeri je bila capirinha. U čašu se poslože kriške limete, doda smeđeg šećera i zdrobljeni led pa se malo gnječi mužarom. Usipa se cachaca (brazilska brlja) i po želji tonika s okusom limete. I onda nepce zapleše sambu.
Evo majstorice na djelu:
Najiščekivaniji događaj, osim dolaska same 2007., bio je Stipin čobanac. Zabilježila sam nekoliko faza priprave istog, ali završnu ne jer sam odmah zaronila u njega.
Bio je savršen, savršeno je sjeo na gemištom iscrpljene želuce i svaka čast kuharu, da je bar više takvih u svijetu i mojoj neposrednoj blizini!
Etična kakva jesam, neću objavljivate slike raspomamljenih pojedinaca pomračena uma i načete koordinacije.
Cijelu večer sa zida nas je promatrao uljez.
Imali smo i dobar vatromet za koji se ovaj put pobrinuo Matko, ne Zoran.
A vi koje sam zvala oko ponoći, znajte da nisam bila puno pod gasom i da sam vas zvala svjesno i od srca.
Ona moja svinja je nalivena zaspala, a ja sam željna vlastitog kreveta smanjila unos vina te nakon pojedenog čobanca u rane jutarnje sate digla prasca i sjela za volan. Preko ceste su nam prešle dvije srničice. Ima li tu neke simbolike? Puno srnećeg gulaša u 2007.? Nadajmo se.
Post je objavljen 01.01.2007. u 21:16 sati.