Stigla je i 2007. i na sve strane se rekapitulira što se zbilo prošle godine. Ja bih rekao - ništa osobito! Živjeli smo otprilike isto kao i godinu prije, a pogled u budućnost pesimista poput mene kaže mi da će se življenje samo pogoršavat. Dakle, bit će gore!!! Misao da će biti gore zapravo uopće nije pesimistična! Ako se dogodi nešto dobro, to će sigurno bolje odjeknuti kod pesimista nego kod optimista, jer je ovaj to i očekivao. A pesimist je prijatno iznenađen. U slučaju sranja, pesimist neće biti nimalo iznenađen niti razočaran jer je to i očekivao. Poslovica kaže da je pesimist samo dobro obaviješteni optimist, pa se tu vidi poguban utjecaj medija na mase! Još kad ljudi shvate da se iste stvari vuku medijima već godinama, a pomaka nema "niti za milimetar", dovoljno je da budu pesimisti, da mi se pridruže. Dnevnike i novinske stupce i dalje pune: Mesić, Sanader, Glavaš, Šeks, generali, suđenja generalima i općenito rat. Obzirom da smo ušli u dvanaestu godinu od Bljeska i Oluje, da ne spominjem sam početak rata, 1991. od koje nas dijeli gotovo 16 godina, neshvatljivo je da se rat i ratovanje provlači baš svim sferama društva i politike. Suđenja generalima još su u početnoj fazi ili nisu još ni blizu početne faze, političari iz krajeva koji su "u banani" i dalje krive rat za sve nedaće, na natječajima za posao u državnim poduzećima branitelji imaju povlašteni status (istina, povastica je minorna ali je ipak povlastica!), do nekidan i braniteljska djeca su imala pravo na povlašteni upis na fakultete (protuustavno!), radnike u HEP-u sam čuo kako pričaju da će pokrenuti novi rat ako im ukinu prava koja su stekli borbom, a trebaju im 2 mjeseca da promijene obični priključni kabel od stupa uz cestu do kuće (moje!!!). Uza sve to, uz onu masu ekipe koji su umirovljeni poslije rata na osnovu PTSP-a a i dalje imaju vozačke dozvole i dozvole za oružje, i moj kolega, čak nekoliko mjeseci mlađi od mene (1972. godište) čeka umirovljenje! Očekuje oko 3500 kuna mjesečno. Toliku plaću nikad nije dobio!!! A toliku penziju gotovo da ne dobije niti kirurg specijalista sa 40 godina staža!!! Gdje je tu logika, pamet i moral? Ja nemam ništa protiv da čovjek uzme ono što mu se pruža kao mogućnost. I ja bi isto napravio na njegovom mjestu. Samo teški kreteni ne bi iskoristili takvu priliku. Postavljaju se dva pitanja: Odakle tolike cifre i tko će to platiti. To su osnovne činjenice koje me tjeraju u pesimizam.
U pesimistu me pretvaraju i ljudi, desetak njih, što djevojaka, što momaka, koji su u posljednjih godinu-dvije odselili put Njemačke, Austrije, Novog Zelanda i Australije. To su samo oni koje ja poznam! Ljudi su shvatili da ovdje nikad neće zaradit, a neće ni nać pošten i stalan posao. Vani su sve to našli. Jedna se djevojka i udala nedavno. Za našeg dečka čiji su roditelji otišli u pečalbu trbuhom za kruhom prije desetak godina. Već je i trudna. Nekad su to zvali "privremeni rad u inozemstvu". Ima i danas naših priglupih političara koji to tako nazivaju. Što je tu privremeno, kad čovjek cijeli radni vijek radi vani i eventualno se u mirovinu vrati ovdje? To je tipično iseljavanje, a zemlja iz koje se ljudi iseljavaju - ne valja!!! Nas nema previše da bi se iseljavali, kao Kineza ili Indijaca. Nema nas čak ni dovoljno ni za ove naše prostore. Hrvatska je sve slabija!!! Nekad su za iseljavanje krivili politiku. Zašto ju ne bi krivili i danas? Ako su nekad ljudi na "privremeni" rad u inozemstvo morali na silu zbog progona po političkoj osnovi, a dobili su i bar pet puta veću plaću, danas idu zbog pet puta veće plaće i zato jer im politika to nije omogućila ovdje. U kapitalizmu je kapitalista "bog i batina", a kod nas su to još uvijek političari. Zato su i plaće upravo tamo gdje jesu! Zato su i monopolisti tamo gdje jesu - još su uvijek monopolisti i još žare i pale ovim prostorima i nitko im ništa ne može. Evo za kraj jednog pisma čitatelja o našem "najdražem monopolistu", objavljenog u "Vjesniku" 8. prosinca davne 2001. godine, koje kao da je danas pisano.
"Prodajom ćemo dobiti odgovorne vlasnike"?!?
Na svu opravdanu kritiku i upozoravanja stručnjaka, udruge potrošača, ali i negodovanja sveukupnog pučanstva da je prodaja HT-a protuustavna, ekonomski i logički neopravdana te da je već sada (neobjašnjivo skupom pretplatom i cijenom impulsa), a i u budućnosti će biti strateški neprocjenjivo štetna, odgovorna administracija šuti ili stidljivo lansira u javnost neubrojive izjave: npr. »prodajom ćemo dobiti odgovorne vlasnike« ili »krize nema« i sl.
Izostanak objave prihvatljivih argumenata ili šutnja nepoštivanje je temeljnih ustavnih odredaba, čime se ugrožava opstojnost države te dodatno »potpiruje« bezakonje na svim razinama, što je cilj specijalnog rata protiv RH.
Da bi se kriminalu dodatno isplatila nezakonita kupnja, sklapaju se tajni ugovori kojima administracija novim vlasnicima opet protuustavno jamči monopol na visoke cijene njihovih usluga. Na taj način kupci u nevjerojatno kratkom vremenu vrate uloženi kapital, što u konačnici znači da su im poduzeća zapravo poklonjena.
Pritom se cijela »gnjavaža« sa zakonskom procedurom, npr. oko suglasnosti o promjeni cijena u HT prometu, jednostavno, bez obrazloženja i drsko, preskoči.
Takve protuustavne prodaje, na štetu pravog vlasnika, a to je hrvatski narod, ne bi se mogle dogoditi bez opsežnih koruptivnih zahvata organiziranog kriminala prema »odgovornoj« državnoj administraciji.
Koruptivnost takve sprege zapravo je vrlo jednostavno dokazati: poznato je naime tko je organizirao i inzistirao na prodaji i tko je imao pravo potpisa. Pokretanje kaznene odgovornosti, međutim, bez revolucionarnih zahvata prema vlasti, presporo je. Kada jednom primite mito, sljedeće mito ne možete odbiti jer ste postali lako ucjenjivi prijetnjom da će vas raskrinkati.
Tako se podmićeni odmah nađe u krugu iz kojega ne može izići bez teških posljedica, a tu »neugodnost« si olakšava uzimanjem novog mita. Posljedica je dnevno vidljiva devastacija i kolonijalno podčinjavanje Hrvatske. Rješenje je u novim kadrovima, neopterećenima korupcijom, koji će poništiti nezakonitosti i procesuirati prijašnje odgovorne osobe.
Korupcija neće prestati sama po sebi, te će njezini učinci nagomilati toliko nepravde da će stvoriti kritičnu masu obespravljenih građana protiv sebe, koja se onda neće obazirati na demokratska načela, kada eksplozivno i stihijski počne rješavati napetosti i nepravde.
Drugim riječima, bez konkretnoga kadrovskog rješenja opet kao da prizivamo revoluciju ili rat.
VLADMIR RADOVINOVIĆ, Zagreb
Post je objavljen 01.01.2007. u 14:58 sati.