Marketing
IS THERE ANYTHING IN THIS WORLD....?
Malo ću ponovno pisati o tužnijim temama, ali nadam se da vas neće rastužiti... Eto baš gledam film "Turner i Hooch" i baš sam se sjetila jedne davne zime, koju nikad neću zaboraviti, moram ovo ispričati napisati negdje, gdje ću uvijek moći doći i pogledati i prisjetiti se... Prisjetiti se njega, moga psa, mog prvog psa... Sječam se kad je tata došao kući džeći je u ruci tako malenu, crnu, sa predivnim smeđim velikim očima koje su me gledale tako radoznalo i sretno... Nikad neću zaboraviti taj osječaj koji je u tom trenutnku bio u mom srcu, neznam jel to bila sreća, uzbuđenost ili možda samo neka neopisiva ljubav prema tom malenom, mekanom biću no željela sam da nikad ne nestane... Voljela sam je, jako sam je voljela, ta kujica je bila sav moj život, sreća i onaj glavni razlog zbog kojeg bi mi srce tako glasno počelo kucati čim bi me pogledale te prelijepe velike smeđe oči... Rasla sam, a ona je starila, sve sam više shvačala da neće tako biti zauvijek, da neću još dugo gledati te njene velike smeđe oči, da će polako onaj predivan osječaj nestajati, nisam to prihvačala, nisam to željela prihvatiti iako je stvarnost bila drugačija, nisam imala druge nego prihvatiti da će uskoro otići... Molila sam i molila da se taj dan čim duže odgodi, ali molitve mi nisu bile uslišane, jednog dana se dogodilo, dogodilo s ono od čega sam najviše strepila, ona je preminula (znam da ovo nije riječ za smrt životinje ali riječ crkla mi je preokrutna), otišla je, nisam mogla vjerovati, nisam znala što osječam a neznam ni sada, čak ni danas...Možda tugu? Razočaranje? LJutnju? Odjednom u nekom trenutku, shvatila sam da je više neću vidjeti, da me više neće gledati onim prekrasnim smeđim očima, da više neću osječati njezin topli dah na svom licu ... Da me zauvijek napustila... Bez obzira na to voljela sam je i dalje, nije mogla samo tako nestati iz mojih misli, ostavila me samu na ovom okrutnom svijetu punom mržnje, zavisti i ljubomore... Nije mi ništa drugo ostalo nego reći ono konačno...Zbogom...Još uvijek se sječam one suze koja je potekla, u sječanje na nju, sječam se one užasne boli, dok sam gledala kako grumeni zemlje padaju na njezino hladno, ukočeno tijelo, sječam se kako sam tiho prošaptala "Volim Te" dok je ona ležala na hladnoj zemlji odlazeći zauvijek... Sječanje još uvijek živi, nikad neću zaboraviti onaj sretan dan kad je pristigla u našu obitelj, i kad me prvi put pogledala svojim smeđim, toplim, očima punim ljubavi... SVIMA SRETNA NOVA GODINA!!!
Post je objavljen 31.12.2006. u 19:03 sati.