Svi budu pisali o kraju stare i početku nove godine. Ne volim biti dio mase. Zato ću ja ispričati priču o pajceku.
Bio jednom jedan pajcek, uzgojen isključivo u svrhu klanja. Da ga se fino ubije, preradi i pojede. Rastao je naočigled svojih gazda, koji su ga tovoli trljajući zadovoljno ruke, jer će ga fino prodati. Došao je i dan prodaje. Uletio je jedan bračni par, malo krupniji, po čemu bi se dalo zaključiti da vole fino papati. I rekli su samo jednoglasno: "dogovoreno!" Pajcek je sutradan ugledao gazdu, frknuo nosom, i - pao mrtav. Tokom dana bio je obrijan, rastrančiran, i pomno sortiran na velikom drvenom stolu. Umro je, a da nije ni znao da je ispunio svoju svrhu življenja. Nešto što neki cijeli život traže i ne mogu pronaći. Njemu, i mnogima poput njega posvećujem ovaj post.
As we speak, dio gore navedenog pajceka valja se po mojem želucu zajedno s mlincima, razgrađuje i poslužit će kao energija i građevni materijal. Pokoj mu duši i svaka pohvala njemu kaj je tak fini i prasici kaj ga je tak finog rodila i ocu veterinaru kaj ga je tak finog napravil. I na kraju mojoj majci koja je od njega napravila kulinarsko remek-djelo.
Ostalima sretna Nova godina!
P.S. Će mi se bude dalo, slikam tog legendarnog pajceka, ak nekaj od njega ostane.
Post je objavljen 31.12.2006. u 15:53 sati.